Marketing
nomen est omen?
Bi li ruža mirisala
i kad se ne bi ružom zvala?
photo by rU
Ne znam je li kišilo nad Brestom te noći.
Ne znam ni je li noćas kišilo u Brześću (Brest-Litovsku.)
No, rekli su mi da se ledena novembarska kiša u mome gradu miješala s pahuljama one noći kad sam se ja rodila. Možda bi baš zbog te kiše bilo primjereno da sam dobila ime - Barbara. A bilo je i vrlo 'izgledno' da će mi nadjenuti upravo to ime. Moja baka Aurela, kojoj je povjereno da mi ime izabere, namjeravala je nazvati me Barbarom. Ne zbog Bresta, kiše i Prevera (draži su joj bili Puškin i Jesenjin), vjerojatnije zbog Sijenkijevičeva pana Volodiowskog i Basje.
Zašto ne - Barbara? upitala sam Aurelu jedne kišne večeri dva desetljeća nakon te noći.
Barbara znači - tuđinka, strankinja, odgovorila mi je Aurela.
Daljnja mi objašnjenja nisu trebala. Aurela je u gradu u kojem sam se ja rodila, u vrijeme kad sam se ja rodila, živjela već više od tri desetljeća. A ipak i tada, pa i dva desetljeća nakon toga, u vrijeme kad sam je upitala – zašto ne Barbara - moja draga Aurela još uvijek je u govoru 'miješala' poljske i ruske riječi s hrvatskima. Još uvijek ju je mučila nostalgija za Kijevom u kome je odrasla, još uvijek je maštala kako će se jednom tamo vratiti (a nikada nije). Još uvijek su je djeca iz komšiluka zvala 'baka ruskinja' no tad je već bila odustala od objašnjavanja da je poljakinja odrasla u Rusiji. Još uvijek je, kad je mislila da je nitko ne čuje, pjevušila ruske romanse, još uvijek je dugo u noć, u bijelu zimsku noć čitala Puškina, Gogolja i Sijenkijeviča.
I tako ja nisam Barbara.
Ne tepaju mi Basja, Bašenjka ( iako ime koje sam dobila u tepanju zvuči slično).
Ne znam je li noćas kišilo nad Brestom. Provansu, unatoč Preverovoj Barbari, uvijek zamišljam osunčanu. Za Brest- Litovsk ( Brześć) nisam sigurna, u Litvi je u februaru snijeg 'izgledniji'.
Da je mom gradu noćas kišilo znam. Znam jer noćas sam dugo osluškivala kako se na mojim prozorskim staklima kišne kapi miješaju s pahuljama. Nisam noćas čitala Prevera, ni Puškina ni Jesenjina, ni Gogolja ni Sijenkijeviča (o ljubavi pana Volodiowskog prema Basji).
Slušala sam jednu romansu koja je baki Aureli bila draga.
I mirisala mimoze.
photo by rU
Post je objavljen 23.02.2013. u 09:41 sati.