Smije li samo Nora biti fora?
OBJAVLJENO: FEBRUARY 6TH, 2013 | KATEGORIJE: HRVATSKA - VEDRANA RUDAN
Nezapamćena frka koja se digla oko teško bolesne djevojčice Nore koja će ipak odletjeti u Ameriku na “liječenje” priča je o moći hrvatskih medija. Bez njih se nikad ne bi sakupilo toliko stotina tisuća dolara.
foto: dnevnik.hr
Devojčica Nora je samo jedno od hrvatske djece koje ovoga trenutka gubi bitku sa životom. U istom se položaju nalaze dječaci i djevojčice u Rijeci, Splitu i Zagrebu.
Što će se dogoditi bezimenim siročićima? Umrijet će bez svjetala reflektora i histeričnih poteza hrvatskih političara. Da li će Bandić nazvati Rebro, zatražiti njihova imena i njihovim roditeljima uručiti nekoliko stotina tisuća dolara koje će izvući iz prazne gradske kase?
Da li će riječki gradonačelnik Obersnel pomoći umirućoj riječkoj dječici sa pola milijuna dolara? Tko će za njih organizirati prijevoz u Ameriku?
Manipulator Bandić, on je najmoćniji političar u Hrvatskoj? Manipulator Ostojić koji bi se i kao liječnik i kao ministar morao za političku funkciju boriti drugim sredstvima? Što je sa Klaićevom? Kako to da ni Bandić ni Ostojić ne rješavaju slučaj “Klaićeva bolnica” a ona je Referentni centar za solidne tumore dječje dobi?
O donaciji Privredne banke u iznosu od gotovo 16 milijuna kuna mediji govore i pišu s vremena na vrijeme dok male Nore tamo umiru u najstrašnijim mogućim uvjetima. Zašto preuređenje Klaićeve Bandiću nije fora a Nora mu jest fora? Ni ministru Ostojiću Klaićeva nije fora.
Ova prestrašna priča više govori o histeričnom okružju u kome žive hrvatski građani nego o bolesnom djetetu. Možda se baš zato nisu oglasili oni koji o temi najviše znaju. Hrvatski pedijatrijski onkolozi. U Rijeci ih ima dvoje, na Rebru četvero, u Splitu troje, u Klaićevoj troje ili četvero.
Struka šuti. Zašto šuti? Zato jer ne želi da joj “narod” otkine glavu. Priča jest i nije komplicirana. “Eksperimentalno liječenje” struka ne drži liječenjem. Radi se ipak samo o pokusu. U Hrvatskoj godišnje od bolesti od koje boluje Nora oboljeva tridesetoro djece, u Americi tri tisuće djece, u Evropi pet tisuća.
Da mala Nora živi u Štokholmu zdravstveno osiguranje njene zemlje ne bi joj platilo put u Ameriku jer tamošnje zdravstvo pokus ne drži liječenjem. Zanimljivo je da ni Amerikancima ne pada na pamet pokusima liječiti svoju teško oboljelu djecu.
Cirkus koji su američki mediji digli oko “izlječenja” jedne američke djevojčice najnovijim pokusom ipak je samo cirkus u službi farmaceutske industrije. Nemoguće je nakon pokusa koji je izveden na maloj Amerikanki govoriti o “izlječenju”. To znaju svi onkolozi.
Naši političari dočekali su svoj trenutak slave. Linić poklanja pedeve od sakupljenih milodara, ministar Ostojić stalno je bio “na telefonu”, Bandić dijeli naš novac, Crkva moli, nogometaši se slikaju držeći u ruci djetetovu sliku, državna aviokompanija plaća let za Ameriku, očajni roditelji hvataju se za posljednju slamku. Tko im može zamjeriti?
Što mi, “hrvatski narod”, dobivamo ovom bitkom? Mnogo. Osjećaj da smo “ujedinjeni”, “dobri”, imamo “veliko srce”. Ameri nas ne mogu toliko kinjiti koliko mi možemo izdržati.
Što dobivaju hrvatski mediji? Mnogo. Čitaju se, novinari se najzad osjećaju kao borci za pravdu a ne kao sluge prodanih gospodara.
Što dobivaju hrvatski političari? Mnogo. Krše zakone u ime ljubavi prema bolesnom djetetu. Može li više? Može li dalje?
Da li u ovom izgubljenom ratu itko gubi? Gube deseci roditelja hrvatske dječice na umoru kojima se nikad ministar neće javiti na telefon. Njihovi siročići nikad neće postati kunići nad kojima će se izvesti pokus težak milijun dolara.
Neka mi oproste svi koji me ne mogu ili ne žele razumjeti. Vrijeme će pokazati da su mali junaci i male junakinje koji su ostali ovdje imali više sreće nego Nora. Možda smrt nije uvijek ono najgore što se ljudskom biću može dogoditi ?
Post je objavljen 22.02.2013. u 08:06 sati.