Ti si poput svjetlosti koja probija se kroz lišće drveća, i tada kao lepršava igra neba oživljava to livadno cvijeće, kao šum si bistre vode na izvoru života,kojim napajam dušu svoju , svojom živošču sjajiš kao prekrasna zvijezde nad zemaljskim maglama i tim sjajem obasjavaš dušu moju , takva si topla i nježna puna dražesnih ljepota, i to predivno lice tvoje sjaji tom blistavom svjetlošču neba .Zračiš tim osmijehom koji sve tuge ovog svijeta u taj osmijeh pretvara .I sada u svojem srcu čuvam te i slušam pjesmu tvoju ,koju pjevaš poput slavuja na tom izvoru nebeskih česmi .I u svakom pogledu vidim te ,u tim daljinama, prolječima cvatom jaglaca odzvanjaš ,ljetom mirisom ruža mojim livadama prošetaš ,jeseni kao lišće šarenih boja nošeno jesenjim vjetrovima pjevajući pjesmu šuštiš klancima mojim , zimi kao zvijezdu ponad brijega ,u toj noćnoj bjelini ,na tom zvjezdanom nebu, gdje upoznah te u tim noćima punim svjetlosti tvoje ...
Post je objavljen 21.02.2013. u 21:40 sati.