Ono, pa da, najalakše je tužakati se, plakati, jadikovati i govoriti kako je sve trulo i loše i zlo i naopako, i ne gledati ništa dobro i ne tražiti rješenja. To je kad očekuješ od nekih stvari da budu posložene i kad idu kako treba, pa se onda moraš plakat i žaliti na svaku sitnicu. Namjesto da gledaš u taj veličantveni kotač i diviš se svekolikom napretku.
No, svejedno, nabrojat ću tih par stvari tog sustava od kojeg me lovi jeza. Tog masovnog udruženja neznanih junaka. Koji su me ujebali svojom glupošću, ili nezainteresiranošću, ili lijenošću, ili tim nečim, nedobrim.
Prvo taj doktor.
Došla sam na zahvat. Napravila sve pretrage kako je trebalo. Donijela. Zajedno s uputnicom na kojoj je pisalo histeroskopija.
A onda je ozareni doktor rekao da sam premlada, jer 35 godina je sveopće poznato kao doba najrazuzdanijeg mladalaštva, i da on meni ne bi radio kiretažu. Nije ga se previše ticalo to što na uputnici piše histeroskopija a ne kiretaža.
Nisam inzistirala ni tražila da me secira netko tko za to nije baš, eto, raspoložen.
Danas, pet godina poslije, doktor privatne prakse govori da se svaki polip pronađen kod tridesetplus više ne tretira samo kao potencijalni razlog neplodnosti, nego kao potencijalna mogućnost kancerogene tvorbe. A da je on tako nekome rekao da je premlad i da umjestno na histeroskopiju ode doma, da bi protiv njega onda sigurno mogao dobiti sudsku parnicu. To zato jer ima svoju privatnu polikliniku i protiv njega se mogu podizati tužbe.
Protiv doktora u sustavu to ide malo teže.
Zašto?
Zato jer na otpusnom pismu uopće ne stoji potpis doktora koji je preporučio odlazak bez zahvata, nego stoji potpis glavnog doktora bolnice koji na zahvatu uopće nije bio. Pa ti vataj onda glavu i rep. Da li bih, u slučaju da mi se ovih dana otkrije kancerogena tvorba mogla ikad igdje uloviti doktora i dokazati da je njegova neodgovornost opasna po život i da takav ne bi smio tako raditi?
i da li bi mi se dalo natezati se po sudovima s kancerogenom tvorbom u trbuhu... i kolike šanse su da tu nešto dokažem?
Naravno, minimalac.
S druge strane, nekoj privatnoj klinici bi takva natezanja sigurno otežala život i prihode.
Pa, jebiga.
Druga komplikacija povezana je s prvom.
U borbi sa sustavom i otklanjanjem potencijalno kancerogene tvorbe, poslalo me da uplatim dopunsko. Obavezno si uplatite dopunsko, niste valjda ludi da plaćate, dopunsko, dopunsko.
Onda mi je neki revnosni činovnik napravio dopunsko osiguranje, greškom ne na moju osobnu adresu, nego na adresu na kojoj sam tada radila. To iz razloga što sam dodala zamolbu da mi karticu od dopunskog pošalju na tu adresu, jer je bila frka, a ja ne živim u gradu svoje kućne adrese.
Naravno, nemoguće je doznati tko je napisao krivu adresu, ali je sasvim moguće da se uplatnice i opomene neuspješno šetaju od pošte do odavno propale i zatvorene firme u kojoj sam prije dvije godine prestala raditi.
Neka gospođa koja mi se javila na info dopunskog osiguranja vikala je na mene da je nemoguće da je adresa kriva, tj, nemoguće je da sam dobila dopunsko, ako na njoj ne piše moja kućna adresa, i da je nemoguće da je moja kućna adresa iz jednog grada, adresa s dopunske adrese iz drugog, a da ja pritom živim u trećem.
A skroz je moguće da to dopunsko koristim i da ga se pokušavam riješiti, ovako, iz trećeg grada.
Također je moguće da ću dobit neku gadnu kaznu za tu zbrku, a da osoba, koja je totalno zajebala stvar, em nikad neće biti pronađena, em nikad neće biti sankcionirana.
Zašto?
Zato jer je dobro skrivena u trulom sustavu.
Treća komplikacija.
Biro za zapošljavanje.
isto kad je u drugom gradu, treba priložiti potvrdu o privremenom boravištu, koju nakon godine dana treba obnoviti. Što je podatak kojeg bi trebali imati činovnici kojij zrak troše iza onih grdih šaltera. No, ovi moji su to zaboravili. Punih šest mjeseci sam dobivala pečate bez potvrde.
A da se šesti mjesec neka tamo gospoja nije sjetila da tu fali jedan papir.
Skoro me koštala brisanja iz evidencije nezaposlenih nesretnika.
E da se smiješni prst sudbine nije uzvrtio i da nisam dobila posao samo jedan dan nakon što je gospoja digla uzbunu oko toga što nitko prije nje nije primjetio da fali jedan papir... Naravno da nitko radi toga nije sankcioniran.
Zašto?
Zato jer se ne zna tko je taj netko tko je kriv.
Zato se ponajviše bojim te truleži sustava. Ujebe te i ne možeš mu ništa. Sustav cijeli kao da je izmišljen da bi utapao vlastite greške i ne odgovarao nikome.
Kod privatnika su take stvari... ipak malo drugačije.
Važno je. Greške koštaju.
I možete samo pogađati koliko koštaju tako ti neki zahvati kod privatnika, koji sebi ne mogu priuštiti da pacijente šalju kući samo zato jer im nije dan po volji.
Oooo, da...
Post je objavljen 21.02.2013. u 21:33 sati.