"Bila je previše šokirana da bi se pomaknula. Simon, koji joj se bio vrpoljio u rukama, smirio se. Iza nje, Jace je promrmljao nešto što je zvučali izrazito bogohulno. "Nisi mi rekla da poznaješ vukodlake." Ispod njegova površnog tona načula je blagu zatečenost - bio je jednako iznenađen kao ona. "Ne znam.", reče ona. "Ovo je loše.", reče Jace. "To si već rekao."
"Učinilo mi se vrijednim ponavljanja.""
Grad od Kostiju, Cassandra Claire
Znate onaj tren kad čitate i naiđete na dio koji zapravo i ne bi trebao biti humorističan, ali vas natjera u smijeh? To je ovaj gore citat kod mene prouzročio sinoć. Situacija u koju su njh troje (mada zapravo možemo reći dvoje, jer Simon u tom trenutku nije baš bio previše priseban) našli nije bila nimalo smiješna (nitko normalan se ne bi smijao da se nađe usred vampirskog brloga u koji su upali vampirski zakleti neprijatelji vukodlaci), ali eto... Taj citat je mene natjerao u smijeh. Zašto? Možda zbog dijela koji se odvija prije, u kojem Jace, po svom običaju, sipa dosjetke u najnepogodnijim situacijama (izraz "bez dlake na jeziku" savršeno opisuje tog dečka).
Da ne kvarim ljudima priču - pročitajte ju
~~~
Uglavnom. Zadnja dva dana me nema u školi jer sam pokupila neku prehladu ili šta već - sigurno je sigurno, bolje da me nema u školi. I tako sam uhvatila vremena tu nešto natipkat Imam još jedan citat zapisan negdje, koji ću stavit isto ovih dana... A šta poslije, vidjet ćemo, možda nešto moje, samo dok to napišem kako bog zapovijeda