Ponekad noću gledam u to nebo,
I tada budučnosti se molim
Gledajući tako ,shvatih pun je mjesec tebe
Studen stegne tada srce i te moje vene
Jer tu na cesti nebeskoj šetajući,vidjeh tebe
Ne vidjeh zvjezde ,mjesec sunca il planete
Ne vidjeh ništa osim tebe ,kako šečeš tim putem vječnosti
Tebe več na kraj puta ,a hladnoća več me više steže
I u srcu spoznah koliko me svega sad za tebe veže
I pružam ti ove hladne i izmučene ruke
Da ih zagriješ od sve te ovosvjetovne muke