Naša je današnja kretnja
nalik na meke žile u nama.
Ilica
ili plava žila tvoje desne podlaktice.
Tako kao što je naš opstanak prešutno više protok
nego gruda,
tako i dan čezne za svojim rijekama -
ulice
su glatke u odsuću svjesti
a tvoje je lice predamnom trajno.
Svijet je spašen -
danas neće biti srčanog udara,
tramvaji voze redovito.
Moj se fotoaparat pokvario –
bilježi jedino linije.
Opametio se, postao iskren.
Ne želiš da te uslikam.
Bojiš li se mirovanja? (Moja se glava pobrinula za to.)
Hodaj, kažeš.
Dobro, slažem se,
hodajmo.
Post je objavljen 20.02.2013. u 10:02 sati.