Taman se vratila iz svijeta nakon nekoliko godina, a Ana i Boris su ju pozvali u društvo k njima u vikendicu, proslaviti diplomu njihovog sina. Još jučer je bio u osnovnoj čudila se. Svi radosno dižu čaše, nazdravljaju, komadi se primili roštilja, a ljepotice ogovaranja. Uskoro su zamirisali krmići, vratina, kobase, i ostali začini. Mirisi su jako važni. Jeli su, čavrljali i po malo pijuckali. Padali su vicevi, smijeh i suze, cika se čula do Zagreba naravno. Onda kava. Ona nije pila kavu pa je radije otišla malo prošetati. Nitko joj nije htio praviti društvo. Spuštala se polako niz padinu. Izašla na proplanak. Skinula majicu bilo je vruče. Spustila se na toplu travu, opružila cijelim tijelom. Odjednom je sunce nestalo, otvorila je oči i u čudu gledala. Ispred nje je stajao vrlo zgodan i vrlo mlad muškarac. Naglo je sjela tražeći majicu, on se smješkao pokazavši ruku u kojoj je njena majica. Šutio je i gleda ju. Pokušavala se zbrojiti pružila ruku za majicom. No govorio joj je, vrlo lijepim baritonom, kako mu se više sviđam bez nje. Gledala ga je, zgodan, vitak, visok, mlad. Sjeo je do nje dodirnuvši joj bedro rukom. Protrnula je. Pokušavala je doznati kako je tu došao, dok se on samo smješkao i lagano ju dodirivao. Nije se branila, čudila se zašto se ne brani. Puštala ga je da ju sve više dodiruje, a onda je osjetila poljubac na ramenu. Kao da ju je plamen opržio. Što joj se to dešava? Sanja li? Pokušala se pomaknuti no njegova ju ruka vrati ljubeći joj leđa, milujući rukom bedro, trbuh, grudi. Igra se, osjećala je, a opet sva je treperila. Pustila ga je da joj ljubi čelo, kapke, a njene usne spremno su čekale, i kao da su se dva plamena stopila u jedan, kao da je cijeli život čekala samo taj trenutak, sve što je željela sada je tu, tu kraj nje. Virtuoz u igri, ulazio je u svaku poru njenog tijela, ljubio joj vrat, dok su njegove ruke spretno klizile po njenim bokovima. Njegove su želje bile spremne podati njenom tijelu radost sjedinjenja. Kako je samo zgodan mislila je na tren, a onda ga osjetila uronjenog negdje duboko u svijesti napetih čekanja. I kada je njeno tijelo objavilo radosna podrhtavanja predao je svoje uz duboki prigušeni krik. Ostali su tako pod suncem mirovati. Nakon nekog vremena, obukla se na brzinu i bez riječi vratila društvu. Društvo je dremuckalo, no umalo je doživjela šok. Oko 10tak min iza nje u društvo dolazi ON. Veselo pozdravlja Borisa, Anu, društvu mahne, njoj lagano namigne. Ana ga ponosno grli i govori eto nam konačno i mog sina inženjera.
Post je objavljen 19.02.2013. u 20:19 sati.