Evo me. Ne mogu još vjerovati da sam se odvukla do ovih stranica, prošvrljala po sandučićima dragih prijatelja da vidim tko još ovdje boravi, ima li koga doma..... Mnogi su nestali, izbrisani, odlutali, zaboravljeni... ali ima nas, ima.
Dugo me nije bilo. Svašta se izdogađalo u međuvremenu, padalo se, dizalo, puno plakalo i ponekad smijalo, a od svega toga najviše - šutjelo. Zašutio je blog, utihnuli mailovi, postovi, telefoni..... sve se to pretvorilo u tajac. Pustila sam život da teče poput rijeke, da me nosi kako želi, kao list, neka bude kako mora biti, nekako će već....
Dani su prolazili, mjeseci pa i godine. I tu sam. Promijenjena, drugačija, ojačana, svoja. Sve što ikad nije valjalo, na što sam se spoticala, na kamenčiće u cipeli - ne želim više misliti. Ostavila sam iza sebe sve to ružno, loše i malo manje loše. Želim se prisjećati samo lijepih dana i uživati u svakodnevnoj sreći, slaviti danas. Živjeti za DANAS. Veselim se svakom danu, svakom jutru "skidam kapu" za pozdrav, zahvaljujem Bogu za svaki proživjeli dan, za svaku zoru i suton. Veselim se svakoj ptičici koja mi sleti na prozor, svakom pogledu mojih peseka i moje Mici, svakom pozivu mojeg najdražeg i svakom trenutku kojeg provedemo zajedno. Veselim se svakoj biljčici što mi nikne u mojem vrtu i svakom trseku koji zori u mojem vinogradu. Sretna sam što dišem čisti i mirisni zrak i što sam ispunjena ljubavlju. Sretna sam što su mi djeca dobre i poštene osobe i što nismo gladni i bolesni. A što bi mi još trebalo za sreću? Imam sve što želim.
Ovo je sličica moje ljubimice Mici koja mi asistira kod pisanja ovog posta i uljepšava mi dane svojom prisutnošću. Pa kako čovjek onda ne bi bio sretan?
Evo još ponešto od Mici.
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Sve vas voli Lilioli Lilioli Lilioli Lili
Post je objavljen 19.02.2013. u 19:18 sati.