Dok smo mladi sve nam se smiješi,
sav narod kao da manje griješi,
a onda kao iz vedra neba pade
i jos malo sreće nam dade!
Godine tad lete i lete
nekoć dragi nam ljudi nikako da nas se sjete,
škola nam nove stvari donosi,
a sve lijepo iz djetinjstva kao da vjetar raznosi.
I tako se pitamo što će biti s nama
hoće li nekoć sretna djevojka sada ostati sama.
Vrijeme leti, a godine prolaze
neke drage osobe u naš život dolaze.
Kad misliš da imaš srodnu dušu koja smješkom te grije
tad misliš da u tebi jedino još sreća bdije
a onda se sjetiš svojih obaveza sto
i malo što tu je tada ostalo.
Opet ćes misliti o tome što ti život sprema
željeti ćeš da sve što je loše tu i sada nema
Misliti ćes kako vrijeme leti
a on nikako da te se sjeti.
No jednom će ti biti jasno
možda će na tvom satu tada pisati "kasno",
samo će srce tvoje odzvanjati jasno
sve u tebi tući će glasno.
Vrijeme leti i leti, ide
shvati da svaki tvoj osmijeh tvoji prijatelji vide
Bez obzira na godine koje su samo broj
neka upečaćen u srcima drugih ostane samo osmijeh tvoj.
By Ines Tarandek