Znate onaj osjećaj kada se voli svom snagom, iz dubine duše?
Toliko jako da sve loše prestaje. On postaje tvoja sreća, tvoja svijetlost na kraju tunela.
Osoba koja će uvijek biti tu kada je to potrebno?
Onaj koji te razumije i nikada ne osuđuje. Uz tebe je bez obzira na sve gluposti, bez obzira na to šta bi ti učinila, željela, znaš da će uvijek biti tu, da ti pomogne i ohrabri te.
Znaš ono kad ti je sve drugo ne bitno. Tuđe mišljenje, tuđi pogledi, samo On, jedini kojem možeš vjerovati i kome se uvijek možeš povjeriti? Ono rame za plakanje koje je uvijek tu, za svaku tvoju suzu, za svaku tvoju bol?
I šta ti drugo preostaje osim da ga držiš čvrsto i nikada ne puštaš od sebe, da ga voliš najviše i da ga nikome nikada ne daš. Da zahvališ bogu što ga imaš, što je tu, i da ga zamoliš da zauvijek ostane tako.
"Svaki osmijeh njen, njemu je posvećen.
Nemoj da se mjenjaš, blento mali.. Nemoj da se mjenjaš nikada. Volim što si drugačiji.
Volim što si poseban i moj. Svi ostali kada se poredaju, svi su isti.. liče jedan na drugoga.
Tvoja tvrdoglavost i nedodirljivost čine te unikatnim. Ostani takav, jer si totalno drugaciji od drugih "
Pa, eto. Mogu ti reći da ćeš mi večeras mnogo više nedostajat nego sinoć. I zasigurno znam da ćeš mi sutra mnogo više nedostajati nego ove sekunde. <3 Dado <3
Post je objavljen 18.02.2013. u 10:55 sati.