Marketing
Kad bi Bog počeo bacati kamenje s neba...
I znamo: Kad bi BOG počeo bacati kamenje s neba - na grešnike - da bi nas sve zasuo.
A kada bi gađao baš u legla teškog grijeha - gdje bi tada gađao???
Na plaže???
Na disco-clubove???
Na skupove u kojima se donose bezbožni i nečovječni zakoni???
Kad bi otvarao rupe na zemlji čak i samo pod onima koji su u teškom grijehu
bi li se zemlja strašno išupljikala...???
A čujemo na vijestima da neko ''kamenje'' pada s neba ... da padaju meteori nad Rusijom...
A onda nešto i nad Kubom.
Čujemo i o rupama u zemlji.
Najprije ovca, pa mladić...
A dade li se iz tih crnih događaja išta na-učiti?
Dade se, ako želimo. A ako ne želimo - onda ćemo i od meteora napraviti dobru trgovinu,
i prodavati njegove krhotine.
(ako preživimo, naravno.)
A sve kad bi nam s neba padao KRUH (umjesto meteora)
- bilo bi znanstvenika koji bi našli neko logično objašnjenje.
Jer kao da nema više Neobjašnjivog i Čudesnog.
Nestaje polako ČUDESNOST ... u tom svijetu u kojem znanost zauzme prvo mjesto: (mjesto Boga),
a Bog tek neko drugo mjesto.
Nije da bi Bog imao nešto protiv znanosti, (Bože sačuvaj!)
Znanost, (mada se danas svašta provlači pod tim imenom) bi trebala biti u službi Života
i razumski objasniti ono što se da objasniti svjesna opet da - postoji Bog
koji se ne da staviti u okvire nikakve znanosti...
Jer On je IZNAD svega toga što se da dokučiti, zaključiti, pojmiti, ...
....................................................................................................................................................................................................................
Inače ne bi bio - Bog.
No nije naš Bog strašni Bog koji drži kamenje u vreći spremno da prospe čim vidi da se netko u Njega baca kamenjem il pljuvačkom.
Mogao bi. Ali nije.
Mogao bi se konačno rasrditi što smo zaboravili da je On naš Otac.
Što možda do nekih ljudi i poznanstava držimo (daleko) više nego do Njega.
Bog želi da volimo ljude. Da ih poštujemo.
Osobito poglavare Crkve. I da molimo za njih.
A ima ljudi koji će se klanjati pred biskupima, i pred njima biti skrušeni do zemlje
... možda sa riječima: ''Dragi sveti Oče biskupe ... što mogu učiniti za Vas...''
/često s nekom računicom.../
a s druge strane - Boga nikad ne zovu svojim Ocem,
osim, onako mehanički-bez razmišljanja, na misi, u Očenašu...
A Bog je naš pravi Otac. Pravi, da praviji ne može biti.
I jedino Njemu se čovjek uistinu treba klanjati.
I imao bi se taj Otac na što i zbog čega rasrditi.
Imao bi pravo...
ALi da... kad bi Bog gledao na svoja prava... Isus nikad ne bi završio na križu...
Bog ne baca kamenje.
On i danas ''baca'' svoj kruh...
Daje nam se. U pričesti.
A imao bi pravo i ne dati nam se.
No naš Bog ne drži se svog prava...
nego još uvijek... svog Milosrđa...
A to što svijet pogađaju razne katastrofe umnogom je do samih ljudi.
Do njihova igranja Bogom. Do njihovih pokusa i eksperimenata.
Sačuvaj nas Bože meteora svoje srdžbe
na koja bi, kao Bog, imao pravo...
Učini nas svojim vjernim učenicima
koji istinski traže Svijetlo
i ne predaju se tami
makar to nekad značilo
biti - SAM protiv svih...
Post je objavljen 17.02.2013. u 20:04 sati.