Marketing
malo smijeha, malo tuge
OGLAS
Dobro situirani sam starac sa povećim bankovnim računom, koji ne mogu potrošiti ni praunuci koje sigurno neću uspjeti ni vidjeti jer ću riknuti od starosti.
Tražim jednu mladu gospodičnu koja je željna provoda i zabave ali postoji uvjet s kojim ću je i ženiti na Karibskim otocima poprsje mora biti veliko (silikonsko), uzak struk i zdravi bijeli zubi s obzirom da moje bogatstvo ne želim trošiti na plastiku i zubara jer ja imam plastično zubalo.
Volim sex dva puta dnevno jer ne volim teretane, želiš li poslije moje smrti biti bogata mlada udovica, uživaj u sexsu sa starim imućnim gospodinom i biti ćeš zadovoljna sobom i mojom lovom stečenom na mutan način.
Šifra : samo me dva puta dnevno zadovolji jer iako sam star ja to još uvijek mogu.
MOJA PRIČA
Kada je bila dijete živjela je skromno znajući da njezini roditelji rano ujutro ustaju kako bi na tržnici prodali dio povrća i voća koje su brižno uzgajali jer na drugačiji način nisu mogli svojoj princezi koju su blagoslovom dobili u poznoj dobi omogućiti školovanje u velikom gradu. Svakodnevno je po nekoliko sati kroz šumu odlazila do škole u društvu prijateljice koja je bila toliko krhka da je gledajući je u sebi dozivala anđele i njihovu pomoć da ona i Ana jednog dana budu sretnije no sada. Nije ni znala da joj prijateljica boluje od bolesti kojoj nitko do danas nije pronašao lijek, da još odumiru mišići malo po malo, ali raduje se svakom novom danu jer je još uvijek tu sa svojom prijateljicom anđeoskih očiju i stalno je razmišljala da će takove anđele sresti i kada je više ne bude na životu.
Odlučila je da nikada neće ostaviti Anu, da će kada odrastu raditi zajedno i dijeliti dobit zajedno, ali iduće godine Aninog smijeha nije bilo i zaklela se sama sebi da će učiti kako bi mogla pomoći svima kojima je pomoć neophodna.
Nakon nekoliko godina roditelji su je pustili potpuno samu iz malog mirnog mjesta u veliki grad punog betona i ljudi koji su hodali ubrzanim korakom, njoj se činilo bez cilja. Sve joj je bilo čudno, ali gledajući pročelja zgrada baroknog doba shvatila je da od ovog trenutka njen život kreče iz početka i da mora uspjeti kako bi se odužila milim roditeljima koji su mukotrpno radili da bi njihova mezimica imala sretniji život od njihovog.
- Ana, anđele moj ovdje je lijepo, ali ne kao u tvom i mom mjestu, u našoj šumi ali uspjet ću zbog tebe obećala sam ti to, pomoći ću drugima i molim te nemoj se ljutiti na mene što nisam mogla pomoći tebi iako sam htjela, ali nisam znala kako. Učiti ću ti ćeš biti pored mene i zajedno ćemo uspjeti onako kako smo se hodajući zajedno do škole dogovorile.
Andrea
Post je objavljen 17.02.2013. u 11:39 sati.