Na ovom mjestu je već napisano da je hrvatsko pleme sišavši s Karpata zaposjelo nekakvu Liburniju uz Jadransko more, sve do Boke kotorske, kasnije Bosnu, Slavoniju, Zagorje na zapadu, Istru, Međimurje, Baranju, Srijem do Zemuna. Svi Hrvati koji su znali plivati i ploviti osvajali su lagano more i otoke Jadrana kojih je na sreću bilo puno. Branili su se s juga od Arnauta, sa sjevera od Mlečana, s istoka od Bugara, sa sjevera su ih napadali Ugri, a sa zapada Napoleon i Austrija. I onda je 1940. godine došlo do smirenja. U Italiji smo pronašli spasitelja Antu Pavelića koji je prodao pola hrvatskog teritorija i uz nacističku Njemačku konačno osnovao Nezavisnu državu Hrvatsku na osnovi ustaške ideologije!
Ta NDH zadala je takav politički i kultorološki udarac svim Hrvatima da se oni ni do danas nisu oporavili i da je ustaštvo zaštićeno i dan danas od dijela politike i, rekao bih, najvećega dijela braniteljskih udruga. Zašto tih udruga hrvatskih branitelja ima dvadesetak, a Hrvatska je samo jedna, vrag će ga znati, rekao bi Mile Vrbica.
Ovaj post je trebao biti posvećen jedinom problemu koji danas tišti ovu Hrvatsku – ćirilićno pismo u Vukovaru! Ustavom i zakonom zagarantirano je da područja na kojima ima više od 33% manjinskog stanovništva te manjine imaju pravo da se u javnom općenju mogu služiti i svojim jezikom i pismom. Tako u Hrvatskoj možete pronaći područje Istre gdje ima talijanske manjie, područje Like i Zagore sa srpskom manjinom. I Vukovar. Što je s Borovim Selom i Belim Manastirom, vrag će ga znati.
Postavlja se opravdano pitanje da u ovakom gospodarsko bremenitom stanju netko potegne pitanje ćirilice, i to baš u Vukovaru. Prema riječima predsjednika Srpske narodne stranke Rodića, pitanje je potegao Milorad Pupovac da u predizborno vrijeme za lokalne izbore opet zajebe svoj srpski narod kako bi on ostao blizu jasala s kvalitetnim mirišljavim sijenom.
Potegnuvši danas pitanje ćirilice u Vukovaru ravno je onoj znamenitoj rečenici Jovana Raškovića da su Srbi lud narod. Što je mislio o hrvatskom nije rekao. Većinski narod u Hrvatskoj nasjeo je provokaciji o ćirilici i digao se na „ustanak“ mada je prije toga mogao utvrditi da li u Vukovaru doista ima toliko Srba od 33% ukupnog stanovništva, kako je propisao zakon, a koji tamo imaju prebivalište. Dok bi se to izbrojilo prošli bi i izbori. Primijetili ste da mi nismo službeno objavili ni opći popis stanovništva iz 2011. godine. Nismo obavili ni popis glasača, jer nemamo vremena. Sve vrijeme trošimo na povećanja standarda i to je u redu. Neka glasaju i mrtvi samo da je ugodno; i njima i nama.
Hrvatski narod koji se digao na ustanak su uglavnom dokoni ljudi s dobrim primanjima i dosadno im je. Spašavaju Hrvatsku od unutarnjeg neprijatelja koji je zahtjevao da se provede zakon o ravnopravnosti pisma. Ja sam ponosan što znam pored latinice pročitati i ćirilicu i ona mi se čini puno prihvatljivijom od hrvatske glagoljice. Izvjesni Kremenić na svojoj osobnoj iskaznici potpisao se glagoljicom, što mu je puno pametnije nego ćirilicom. Mada je svojevremeno i ćirilica bila hrvatsko pismo.
A sada malo o hrvatskim pravoslavcima koji, eto, danas traže da se u Vukovaru uvede ćirilićno pismo jer na to imaju pravo po zakonu. I imaju! Međutim, ćirilica na javnim mjestima u Vukovaru je zajebancija na zakon koji im je priuštila HDZ-ova vlast, a u HDZ-u su gotovo svi prosvjednici koji su se u Vukovar došli boriti protiv zakona RH. A svi ovi pravoslavci koji forsiraju ćirilicu u Vukovaru svjesni su da ni na jednoj tabli na ulasku u bilo koji grada u Srbili nema ćirilićnog znaka, već samo latiničnog!
Posebna je priča njegova Niskost Tomislav Karamarko. On je čak i predsjednik HDZ-a, a kazuje da nije vrijeme uvođenja ćirilice i da se malo pričeka, ili za vijeke. No, s kojim obrazloženjem. Kaže da su rane Vukovaraca, a posebno Vukovarki, još toliko svježe da je nemoralno uvoditi ćirilicu na javnim mjestima jer po Vukovaru šeću ratni zločinci i silovatelji Vukovarki koje one prepoznaju. To govori jedna idividua koja je po Vukovoj Gorici sa specijalcima lovila invalidnog Josipa Boljkovca i strpala ga u zatvor pred dvije godine radi ratnog zločina iz 2. svjetskog rata, a isti silovatelji četničkih postrojbi su mu šetali, kao i danas, po Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj.
Vaša Gadosti, otvorite si već jednom ta svoja usta i pljunite si u njih! Vaš moralni habitus odgovara mislima velikog humanista Vaclava Havela: Od komunista gori su samo antikomunisti.
U smirivanju nacionalističkih naboja koji su doveli i do zadnjega rata na ovim prostorima sugeriro bih Ministarstvu školstva da uvede za obveznu lektiru osnovne i srednje škole djelo Snježane Kordić „Jezik i nacionalizam“. Ako to svladamo saznat ćemo da su hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski policentrični jezik s izvjenim nijansama, kao što u hrvatskom imate čakavski, kajkavski, štokavski, koje teže razumijemo od srpskog, ali ovoga izdvajamo radi nacionalizma. Svi „političari“ to koriste i njima manipuliraju kada treba otvoriti krvavu frontu na ovim prostorima. Zato djelo Snježane Kordić može služiti i kao udžbenik, a ne samo lektira.
Post je objavljen 17.02.2013. u 05:59 sati.