Sinoć je vremenska prognoza na Snow Forecastu bila izuzetno povoljna za Krvavec danas. Žuti krug kroz cijeli dan obećavao je dobro skijanje. Na Bergfexu nešto malo lošija prognoza, ali još uvijek vrlo dobra: izmjenjivanje sunca s oblacima kroz cijeli dan. I tako sam odlučio danas uskočiti ponovno u svog Prašinara i put Krvavca.
Na parkingu sam jutros ranije nego prošli četvrtak - u pola devet. I pronalazim mjesto na gornjem parkingu.
Vrijeme ipak nije obećavajuće. Dolina je sva u magli. Ali kako se dižem gondolom gore, nadam se da će negdje na pola puta gondola probiti granicu magle i da ću Krvavec naći okupanog suncem. No, iako se kaže da je u nadi spas, danas spasa mi nema. Krvavec je obavijen gustom maglom da se vidi tek koji metar ispred sebe. Umjesto na stazu, prebacujem se odmah "Kod Rozke" na kavu. Kako Rozka ima besplatan internet, kažem idem provjeriti ponovno stanje na Snow Forecastu i Bergfexu da slučajno nisam nešto pomiješao. No, na netu je i dalje prikazano sunce. Pogled kroz prozor pokazuje gustu maglu.
Nakon kave odlazim na Križišče. Tu se magla malo podigla pa je moguće malo odskijati bez da tražiš stazu kao ćorava koka. Ali moram biti oprezan. Ozljeda lijevog ramena, koju sam zaradio prilikom pada ovdje na Krvavcu prošli četvrtak, još uvijek je aktualna. Nekoliko prvih dana nakon ozljede gotovo nisam mogao pomicati ruku. Danas je stanje puno bolje, ali još me zna ponekad podsjetiti da rame nije sto posto zdravo. Ne bih volio pasti pa ga ovaj put zaista sjebati do kraja. Pogotovo ne prije velike interkontinentalne skijaške ture koja počinje u ponedjeljak i koju čekam od svibnja prošle godine.
Skije mi puno i ne pomažu. Nakon što sam ih totalno razderao na alpskoj skijaškoj turi, prvenstveno u Ischglu, dao sam ih na veliki servis u radnju koju ovdje ipak neću imenovati. Godinama ih tamo nosim. I godinama su ih dobro servisirali. Ali danas, prvo skijanje nakon servisa, moje Elanice Magfire 82xTi kao da nisu moje. Kao da su dobile preko noći neku svoju novu osobnost. Nimalo ih ne prepoznajem. Moram priznati da su dobro naoštrene i čak režu bez problema ledene plohe, kojih ima danas na Krvavcu na nekoliko mjesta, iako su staze tradicionalno jako dobro sređene - ne pretvrde niti premekane. Ali bilo da skijam pravocrtno, bilo da radim kraće ili duže zavoje, svaka skija vuče na svoju stranu. Za popizditi. Inače s ovim skijama moram dosta stiskati zbog dvostrukog titanija, ali ovo dana je mili Bože - toliko se s njima nisam namučio od prvog dana, a na ovim Elanicama skijama već četvrtu sezonu. Bez obzira na svo dobro servisiranje dosad, ovo danas je bilo sasvim dovoljno da odlučim da me ta neimenovana servis radnja neće više vidjeti. A kada smo već kod pitanja servisa - imate li preporuke u Zagrebu?
Nakon tri runde po Križišču, malo mi dosadilo skijati samo na jednoj stazi pa se odlučujem vratiti na središnji dio skijališta. Međutim, ovdje je i dalje maglovito. Toliko da postaje frustrirajuće. Ponovno se vraćam u Rozku, ovaj put na ručak. Grah s kobasicom za 6 eura bio je pun pogodak.
Tek u petnaest do tri magla se spustila više prema dolini pa je gornji dio skijališta napokon okupan suncem. Donji dio je i dalje u magli, ali vidljivost je puno bolja. Prolazim gotovo sve staze: od Zvoha do Križišča. Na kraju dana ukupna kilometraža je prava penzionerska, ali gotovo sve od tih 19.4 kilometara napravio sam upravo u ovih posljednjih sat i petnaest minuta. Da nije bilo toga, proklinjao bih sve po spisku. Ovako, ajde barem sam se nešto naskijao...