Marketing
RATNI ZLOČIN
ŠIME LOVRIĆ UBIJEN JE 1992. "Što se izviđa punih 19 godina?"
Ratni zločini, na svu sreću, ne zastarijevaju, jer da nije tako, s obzirom na dinamiku njihova rješavanja, većina bi davno bila stavljena ad acta. Mučko ubojstvo Šime Lovrića iz Širitovaca, na Miljevačkom platou, ratne 1992., ni 19 godina otkako se dogodilo nije odmaklo dalje od - izvida.
Tako su nas obavijestili u Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, gdje na naš upit o procesuiranju ovog zločina glasnogovornik ŽDO-a Emilio Kalabrić odgovara:
- Obavještavam vas da su u spisu koji se odnosi na stradavanje Šime Lovrića iz Širitovaca u tijeku izvidi pa, imajući u vidu čl. 36., st. 3 Zakona o Državnom odvjetništvu, prema kojemu se spis Državnog odvjetništva za vrijeme provođenja izvida smatra tajnim, to vam ne možemo dati detaljnije informacije.
Nisu htjeli u izbjeglištvo
O tome kako će se na rješavanje ovoga ratnog zločina reflektirati činjenica da je Sabor nedavno donio tzv. Šeksov zakon o ništetnosti određenih pravnih akata bivše JNA, SFRJ i Republike Srbije, očekivano, ŽDO ne daje nikakav komentar.
No, ako su do danas još uvijek samo izvidi u tijeku, jasno je da novi zakon neće pridonijeti da se postupak ubrza. Naime, svjedok zločina na koji se u svom iskazu poziva supruga ubijenoga, Kata Lovrić, nalazi se na području Srbije...
Šime Lovrić je bio stopostotni invalid, slijep od 13. godine. Nakon ratne okupacije Miljevaca ostao je u svojoj kući sa ženom Katom, u Širitovcima.
Nisu htjeli poći u izbjeglištvo. Bili su jedini stanovnici u svom zaseoku. Samo nekoliko dana prije ubojstva u kuću im je došao Branko Jakšić iz Varivoda, pripadnik vojske "Krajine", i upozorio ih da se pripaze jer su na to područje stigli četnici iz Bosne.
To ih je upozorenje nagnalo da noći provode izvan kuće, u kršu, ali kako je bilo hladno, nakon par dana su se vratili i baš prvu noć, negdje oko tri sata, na vrata su im banuli četnici.
Kata je otvorila, a Šime ostao ležati. Visoki, crni, mršavi muškarac u uniformi, s puškom preko ramena, ušao im je u kuću, vidio da nemaju struju, pa počeo podrugljivo govoriti: "Neka vam je Pavelić da".
Tražio je od Kate da mu skuha kavu, kako reče, pravu četničku. Ušao je potom u sobu gdje je ležao Šime, podigao mu glavu i pod jastuk stavio pušku, tražio novac. Kata je s kuhinjskih vrata gledala prema sobi.
Vidjela je kada je Šime ustao s kreveta po zapovijedi uniformiranog muškarca koji je stao pucati najprije u strop sobe, a onda i pravo u njezina supruga koji je pao, a Kata bacila lončić s kavom i prestravljena, kroz prozor, pobjegla iz kuće.
Skrila se u dvorištu i pritajila. Nedugo zatim čula je pucnjavu po selu i shvatila da je podivljali četnik otišao iz njezina doma.
Svjedok u Srbiji
Kad je ušla u kuću, našla je supruga kako leži kraj kreveta u lokvi krvi, koje je bilo i po prozoru i zidovima. Pokrila ga je plahtom... Otišla je bratu, u čijoj je kući u centru sela bila komanda, i ispričala što se dogodilo.
Četnici su je, zajedno s bratom, kamionom odvezli kući, a onda su donijeli i lijes za Šimu, te su napravili neku vrstu očevida. Kata je uvjerena da bi Branko Jakšić, krajinski vojnik koji je bio dobar prema njima, mogao znati koji su četnici tada bili u Širitovcima.
I sve je to iznijela u svom iskazu koji je dala istražnom sucu 13. veljače 2006., u svojoj kući u Širitovcima, u svojstvu svjedoka. Zašto tek tada? Šime je ubijen 16. travnja 1992., ekshumacija njegova tijela obavljena je 16. prosinca 1996. Marica Pilarić, kći ubijenog, obraćala se svim policijsko-pravosudnim instancijama tražeći informaciju o tijeku istrage i procesuiranju zločina.
Od PU šibensko-kninske saznala je da je 1997. podnesena kaznena prijava protiv NN počinitelja te da je DORH vodio postupak.
- Ali to je bilo 1997. godine - veli Marica - a sada smo u 2011. i meni ŽDO u Šibeniku na upit o postupku kaže da je u tijeku predistražni postupak... Obratila se i Vrhovnom sudu RH radi suđenja u razumnom roku, ali je njezin zahtjev odbijen s obrazloženjem da postupak još nije ni pokrenut...
- Ne mogu razumjeti takvu tromost i nezainteresiranost našeg pravosuđa. Do sada se moglo kontaktirati i sa svjedokom u Srbiji kojega je majka navela u svom iskazu 2006., moglo se doći i do dokumenata iz Knina, jer su odatle došli i Hitna služba i mrtvozornik koji su preuzeli očevo tijelo.
Ali to, izgleda, nikomu, osim obitelji, nije važno niti im se žuri. Svakih deset godina napravi se jedan korak - rezignirano će kći mučki ubijenoga, slijepog Šime Lovrića, Marica Pilarić, napominjući da, unatoč svemu, neće odustati od traženja pravde za svog oca.
Piše: Davorka BLAŽEVIĆ
Izvor: Slobodna Dalmacija
Post je objavljen 10.11.2011. u 19:44 sati.