U 3. stoljeću, u doba drevnog Rimskog Carstva, u vrijeme u kojem su Rimljani progonili kršćane, u gradu Rimu živio je mudar i čestit svećenik po imenu Valentin. Kad nije obavljao svoje svećeničke dužnosti radio je u svom vrtu. Jednog dana dođe
mu neka djevojčica i zamoli ga da joj da ružu za bolesnog dječaka. Vrativši se nakon nekoliko dana, ispripovjedi mu, kako je dječak bio sretan što je dobio ružu i zamoli ga da joj da još jednu. Valentin joj je dao i drugu ružu da je ponese svom prijatelju, a sam
odluči pohoditi siromašne, bolesne i osamljene, noseći im ruže i druge sitnice da ih obraduje. Pročulo se o njegovoj ljubaznosti prema bližnjima.A pročulo se i da pomaže progonjenim kršćanima, kao i da usprkos carskoj zapovijedi vjenčaje mlade zaljubljene parove. Car je naime bio zabranio vjenčanja jer je znao da će netom vjenčani mladići radije ostajati kod kuće s obitelji nego ići u rat.Zato su Rimljani odlučili Valentina ispitati i suditi mu po svom zakonu.Kako je zbog svoje mudrosti i ljubaznosti postao vrlo ugledan među kršćanima, ali i među poganima, sam 
Post je objavljen 14.02.2013. u 18:58 sati.