Čovjek najviše želi slobodu. Čovjek žudi za slobodom. Sloboda je samo suštinska jezgra ljudske svjesnosti: ljubav je na periferiji a sloboda je u centru. Kada se ta dva ostvare, u životu nema žaljenja. A oni se ostvaruju zajedno, nikada odvojeno.
Ljudi su pokušavali da ostvare ljubav bez slobode. Onda ljubav donosi sve više i više patnje, sve veće i veće ropstvo. Onda ljubav nije ono što je čovjek očekivao da će biti, ona se pretvara baš u suprotno. Ona razara sve nade, uništava sva očekivanja i život postaje pustoš – tapkanje u tami, i nikada se ne pronalaze vrata.
Ljubav bez slobode prirodno teži da bude posesivna. A onog trenutka kada uđe posesivnost, počinjete stvarati okove za druge i za sebe – jer ne možete posjedovati nekoga a da on ne posjeduje vas. Ne možete nekoga učinit robom a da sami ne postanete rob. Šta god činite drugome, učinjeno je vama.
To je osnovni princip koji treba razumjeti, da ljubav bez slobode nikada na donosi ispunjenje..........
Post je objavljen 13.02.2013. u 17:17 sati.