Marketing
Referendumski ustanak
Toliko o predviđanjima Crne Kuće da ću ove godine biti apolitičan...
Stvar je jednostavna. Provodi se sakupljanje potpisa za četiri (4) pitanja na referendumu:
1) JESTE LI ZA PONIŠTENJE PRETVORBE, PRIVATIZACIJE I DRUGIH PRIJENOSA NE-OSOBNOG VLASNIŠTVA OD 1990. DO DANAS?
2) JESTE LI ZA ZABRANU RASPRODAJE IMOVINE, PROSTORA I PRIRODNIH RESURSA RH?
3) JESTE LI ZA ZABRANU PROMETOVANJA, PROIZVODNJE I PRODAJE GMO-a U REPUBLICI HRVATSKOJ?
4) JESTE LI ZA ILI PROTIV ČLANSTVA REPUBLIKE HRVATSKE U EUROPSKOJ UNIJI?
Znači procedura je vrlo jednostavna. Imate 4 registra ne koja se možete i ne morate potpisati, ovisno o pitanjima koje želite da se pojave na referendumu. Ako jesi za ostanak RH u EU to ne znači da ne treba potpisati 3 gornja pitanja u vezi pretvorbe, zabrane rasprodaje naše imovine i proizvodnje GMO-a.
Skupljaju se potpisi u svim hrvatskim gradovima. Informacija je jedan klik miša.
Nažalost, u ovih 4 godina, što tu i tamo prisutvujem ovakvim akcijama, osvjedočio sam koliko smo nepismeni u vezi građanstva i demokracije. Kad sam malo prije potpisao sva 4 registra na štandu na Korzu, došao je neki barba, vidno sjeban kao većina penzića i pitao za što je to. Žena i muškarac koji nisu bili ništa bolji od njega (ali to je valjda kap koja im je prelila čašu) su mu odgovorili najednostavnije moguće: "za bolji život".
- Bolji život? Fiiiiiii moji je već prošao - i puhne kao u svijeću.
I nisam se uspio suzdržat dok sam prepisivao Oib pa sam mu morao odgovoriti - Vaš život je gotov a ne mislite na tuđe živote, gdje su drugi u cijeloj ovoj priči? Kćerke, unuci?
Nije se udostojio niti odgovoriti a smatram da je to boljka našega naroda. Ta apatija.
Bunimo se samo kad se radi o našoj koži, nikada za druge iako smo povezani.
A vama dvoje, hvala vam što činite to što činite, hrabriji ste od mnogo njih - vidio sam im po izrazu na licu da su im te riječi pomogle pa su se krezubo nasmijali. Bilo je veselo jer sam i ja zadnje vrijeme krezub, rođendanska nesreća.
Dragi sugrađani ne znam za vas ali ja ne uspijevam biti sretan ako vi niste sretni, ako vas gledam kako kopate po bajama, kako bezlično i besposleno šetate po sivom gradu ne znajući što će biti sa vama. Povijest me uči da ono što se vama dešava čeka i mene.
I zato ne budite tako hrvatsko tromi i dajte se udostojite barem potpisati, makar opet pljunuli u naše potpise i ne održali ponovo referendum (sjetite se Zakona o Radu prije dvije godine sa Jacom). Ne vjerujem da će se udostojiti poslušati naš glas ali u tom trenutku smo kao narod upotrijebili sva legalna sredstva da se usprotivimo našem daljnjem osiromašenju. Sa time ćemo lakše moći na barikade ili na pasivni otpor, nije bitno, ali samo da ne stojimo ukopani u mjestu na milost i nemilost domaćih veleizdajica.
Dragi Riječani, zar se na svaku sličnu akciju moram sramit vašim neodazivanjem? Što je bitnije od vaše djece da kad već ne možete na ulicu (ako nije vezano uz kafenisanje) da bar onda potpišete?
Ja se idem sad javiti na gornji link da pomognem u skupljanju i da barem moja savjest bude čista. Jer kanim položiti račune onom tamo gore ili onom dole nakon ove farse.
Cinike sa frazama "svi su oni isti" i "ništa se neće promijeniti" ne kanim udostojiti odgovorom jer takve cijenim koliko i naše političare iz vlade i opozicije: znači ko crno pod noktima.
Ajde malo volje za promjenu. Ko da živim u gradu sa depresivnim kamikazama. Di je Crkva i di su braniteljske udruge u ovom trenutku?
Ali da spalim zastavu.... bilo bi opet štofa za busanje u prsa.
Post je objavljen 13.02.2013. u 13:36 sati.