Treba ih prskati, znate? (a tessa k -i to su vam dva imena - bi znala o čemu ja to)
Ne podnose previše vode
Ali uvijek ih možete prskati.
Da, čudne su,
Imaju korijene (i) u zraku. (crossroadsoflife ima takve ruke)
Rastu na stablima. Čitala sam. Jesam. O Americi i njima. O tropskim predjelima i granama na kojima niknu. Sve sam to studiozno prošla jer nisam znala otići ni u teretanu bez da se prije raspitam kako doći do nje i čega tamo ima.
Jer sam, eto, spontana samo kad sam tako odlučila. (ponekad sam na to ponosna)
I gledala sam te slike…te na kojima rastu na stablu. I stvarno rastu. Bez zemlje. Ovijaju se oko grana i - što im se korijen više osuši - to se više zalijepe za svoju podlogu
I ne vole direktno sunce
Smiješne li slučajnosti -
Ne volim ga ni ja
Ili sam crvena ili sam uplakana zbog njega, ponekad to dvoje ode ruku pod ruku (do mojih kapaka),
A o tome je smiješno (ponavljam se, a jutros uopće nije toliko smiješno) pisati jer vani ne pada šećer u prahu (dobro, nisu ni krpe…),
Nego onaj odlučni (sigurno je jednako spontan kao ja jutros) snijeg. Onaj protiv kojeg se ne može. (i muči li još nekog zašto ne postoje snjegobrani, jer mi se oni kišni uvijek učine suviše teški za snijeg…ili je to do snijega po njima?)
Ali ona ne voli direktno svjetlo, sunce
Nego indirektno
I još imam muku shvatiti kakvo bi joj to svjetlo bilo indirektno pa sam razmišljala o ogledalima i uv-lampama
Ali sam se sjetila onih „akvarija“ (i ne znam kako se zovu, mada znam da se tako ne zovu) za to cvijeće i zaključila da ih ne mogu tako zarobiti
…
Kad sam išla u osnovnu školu (a možda i u srednju, jer često znam tako slagati slučajno dok drugi govore o nekakvom „ne znam“) mama (i ovaj bold je zamjena za link koji ne postoji) je sve te svoje biljčice nosila u moju sobu da joj se oporave.
Nisu joj išle. Nije znala što i kud s njima jer…
Koliko god se trudila, one su se objesile i počele propadati
Pa sam ih redala na svoju prozorsku klupčicu (o tim klupčicama puno pišem, iako rijetko sjedim na njima…još nisam našla četiri zida u kojima bi njihova dubina odgovarala mom promatranju svijeta kroz prozor)
(I znate ona na „m“ koju sam maloprije spominjala?
Ona mora da je bolja osoba od mene jer...)
Nisam im davala ni pažnje ni vode da bi uspjele
(a kažu da ne valja gaziti preko…)
Koliko je uspjeh bio bitan, ako je podrazumijevao život i ništa drugo osim života jedne (i još puno njih) biljke?
Valjda je bio jako bitan
Ali, napominjem, nisam im davala vode
A one bi se oporavile
Pustile novu štapku
Iznicale cvjetove
I kad su bile najljepše vraćala sam ih (mrsko) na njihovu klupčicu
Na drugu stranu temelja (nisam spomenula pa ću sada da volim prizemlja…ima onih koji ih vole više od mene. Zato valjda živim i spavam na katu)
I sad imam te svoje zidove (i dalje kroz ovaj moj prozor ništa slično šećeru – i dalje sipi snijeg)
Imam tu jugozapadnu stranu i tu zapadnu
I one su pod kutom od devedeset
Pa me sad nemojte pitati kako sam ih to rasporedila po stranama svijeta
Jer (rekla bi Vidra) moja igla titra
A valjda mi se zatitrao i temelj (iako smo i dalje pod (relativnih) devedeset stupnjeva – u horizontali na tlo i okomiti na svijet, kroz prozor naravno)
Nisam to htjela reći. Htjela sam reći da daleko od onog davnog prizemlja osnovne škole (a, ponavljam, možda je cvijeće raslo i u srednjoj)
Sada i na jednom i na drugom zidu, na jednako preuskim klupčicama imam te orhideje
I da sam, čini se, jutros uz snijeg (ili možda baš zbog njega) shvatila
Da cijela ta priča o orhidejama i sobama -
Da je puno jednostavnija.
One u dnevnoj naprosto ne uspijevaju jer im je previše direktnog svjetla (shvaćaš?)
A ove moje (čije god, jer im nisam prva udomiteljica)
One, eto, vole spavati kraj noćnog ormarića.
Ili je do toga što izbjegavam i vlastiti krevet
A one uživaju u miru
…jer…za mene kažu…da sanjam (rekla bih spavam) naglas. (a poznam jednu Kroniku koja sve to umjesto da prespava, prebudi)
Toliko o orhidejama.
…A kad smo već kod snova
Želja mi je ta Vanda (a kad smo kod Vande, ima ta jedna…Vanda)
Za koju znam da postoji
I da je nečija
Samo je nikad ne nalazim kad je tražim.
Valjda je za moju klupčicu više orhideja vulgaris.
(ovdje bi sad bila slika...da me blogeditor sluša)
p.s. mama se pomirila s orhidejama. Čak je i divlje pripitomila.
(pepees...Nemojte zamjerati što ste u zagradama. Meni su najdraže stvari oduvijek između redaka)
Post je objavljen 12.02.2013. u 07:47 sati.