Mladost tvoja požudu budi i želju nemjerljivu izaziva. Znam da ne bih smjela, znam da opravdanja tražim i bježim od stvarnosti, a stalno me iste misli sustižu i raste želja, buja i hrani se opravdanjima. Tvoja mladost snažna u upornosti slama otpore, ruši brane i daruje me trenucima koji vrelinom vriju, gore, kipte utrobu lomeći. Misli ostavljam za sutra, za neko drugo vrijeme kada ću pokajanje izmoliti uvjeravajući se da više neće biti pada ni predaje željama. Samo da nisi tako prokleto mlad, tako podatno dobar, samo da nisi, ali jesi i što mi je u mislima stalno skrivati moram iako znaš. Nije izazov vremenu, godinama, nije nesklad koji ogroman se čini nego to čudno htjenje koje ne prestaje unatoč svih uvjeravanja da ne bih trebala, ne bih smjela, a ti si izazov koji samo mladost pruža. Blagovati tvoje godine u snazi strasti koju nosiš najljepši je stol prostrt ispod vunenog pokrivača moje postelje. Pa kada sve znam i ti sve znaš jedino što ne znam je; kako, uživajući strast tvoje mladosti, odagnati misli koje šapuću; ne bi smjela, ne bi smjela?
11.02.2013.
Post je objavljen 11.02.2013. u 13:46 sati.