Marketing
Marioneta?
Ne znam jesam li se promijenila. Možda i jesam. Zapravo, sigurno jesam. Smatram da smo svakim danom drugačiji, da se mijenjamo kroz život pod utjecajem događaja koje proživljavamo. Zar je pogrešno promijeniti se? Zaista ne mislim da sam se promijenila na loše.
U zadnjih nekoliko mjeseci primijećujem da sam se promijenila na bolje. Prestala sam se gristi zbog gluposti. Počela sam ignorirati ljude koji u meni bude loše emocije. Postala sam direktnija i iskrenija jer mi se više ne da paziti hoću li povrijediti svaku šušu u svome životu samo zato što je preslaba da podnese istinu. Naravno, koristim to s oprezom. Biti direktan i iskren ne znači biti i bezosjećajan. Mnogo puta su me povrijedili, a onda mi rekli: „Jebiga, life's a bitch.“ Uvijek sam šutjela. Ali sada sam shvatila da moram napokon razvezati jezik. Odmalena imam problema s govorom i to me sputavalo u situacijama u kojima sam se trebala izboriti za sebe. Prešutjela sam puno toga. Nisam se htjela svađati. Čak nisam ni pomislila ništa loše o toj osobi koja mi je nanjela zlo.
Ali sada, ako to ne izgovorim, barem pomislim: "LIFE'S A BITCH, BUT SO ARE YOU!"
Mislim da je ovo zadnji put da odustajem od sebe. Zaista mi je mana to što sam predobra prema ljudima. Odustajem od sebe zbog drugih. Ignoriram svoje želje i potrebe. Ni zbog koga više neću odustati od sebe. I mnogima to sada nije pravo pa odlaze od mene. Govore mi da više nisam ista i da njima to ne paše. Da, ne paše im što više ne trčim za njima kao zadnja budala. Radije ću biti sama nego s takvim osobama koje su mi prijatelji samo kada njima nešto treba. Ako sam sretna, na neki način se potrude da mi unište svu sreću koju imam, iako mi, kada god sam tužna, govore da ja zaslužujem biti sretna više od ikoga zbog svega što sam prošla u životu. Oni možda svjetlucaju izvana, ali su iznutra crniji od ugljena. U zadnje vrijeme ih vidim na taj način.
Osoba koja mi je najbolji prijatelj već 8 godina me odjebala zbog toga što sam se JA promijenila. Više ljudi mi je reklo da se ONA promijenila i da više nije ista kao prije. Ta osoba se ponaša kao neurotična kučka već skoro godinu i pol dana, ali nikada joj nisam ništa rekla. Bila sam uz nju zato što je volim. Ista ta osoba nije htjela zagrliti prijateljicu u kolicima samo zato što je tu večer nosila štikle. Sjećam se da bi, ona stara osoba, izula štikle i sagnula se da zagrli prijateljicu. Znam po tome što bih isto to i ja napravila. Zato sam ju smatrala najbližom od svih. I zato sam sigurna da nisam ja ta koja se promijenila.
U vezi sam skoro 6 mjeseci. Jedna osoba mi je rekla da se ponašam onako kako moj dečko želi. I to me, iskreno, pomalo zasmetalo, jer sam ja osoba koja ipak ima svoj mozak koji je odvojen od mozga druge osobe. Individualna sam, kao i svi ostali. To ne znači da ne smijem razviti interes za nešto što voli druga osoba. Moj dečko jako voli Kinu i borilačke vještine. Kroz njega sam se upoznala s time općenito, a i pomalo me privuklo to. Htjela bih početi trenirati Wing Chun, kao i on, iako sam isprva bila skeptična prema tome. Smatrala sam da Wing Chun nije dovoljno dobar, ali kroz njegovo iskustvo i raznovrsne filmove koje smo gledali, shvatila sam koliko je zapravo jednostavan, a učinkovit. On je, s druge strane, zavolio duhovnost uz mene iako se užasno opirao na početku. Posebno ga je privukao daoizam i zaista mi je drago zbog toga. Smatram da je svakom čovjeku potrebna neka vrsta duhovnosti – ona koja je dobra za njega.
Ponašam li se zato onako kako moj dečko želi? Ili se on ponaša kako ja želim i zato je počeo vjerovati da ipak ima nešto u duhovnosti?
Smatram da ljudi u vezi, ako je normalna, s vremenom počnu dijeliti neke stvari. Razvijati neke interese zajedno, učiti jedno od drugoga i razvijati zdrav odnos zajedno s time. Ne znam u kakvoj je vezi bila ta osoba koja mi je to rekla niti kakav je odnos ona imala sa svojim partnerom, ali ako ona nije ništa dijelila s njim to ne znači da dijeljenje nije normalno. Naprotiv. Mislim da ta veza onda od samog početka nije bila zdrava. Ne želim biti okrutna, ali upravo zato je i propala. Vatra se gasi, nema ni iskre koja bi je pokrenula. Zato smatram da su dijeljenje i zajedništvo dva od nekoliko glavnih začina koji tu vezu čine baš onakvom kakva treba biti. Volim svog dečka, ali nikada ne bih radila nešto samo zato što mi on to kaže. Radila bih nešto S njim zato što to želim.
Koliko prijatelji uopće vrijede danas? Jesmo li sto posto sigurni da nam u sljedećem trenutku netko neće okrenuti leđa? Ja ću prva dignuti ruku u zrak i reći da nisam sigurna. Ne znam koliko se to može nazvati pravim prijateljstvom ako ja ljudima ne vjerujem, ali ipak mislim da je to samo dio mog opreza. Nikad ne valja osobama 100% vjerovati. Uvijek ćete završiti povrijeđeni. Kao i kada imate očekivanja. Kao kada imate ego. Upravo zato se trudim maknuti sva očekivanja i spustiti svoj ego na najmanju moguću razinu.
Priznajem da jesam bila marioneta. Ali nije me pokretao moj dečko. Nego baš oni ljudi koji sada optužuju mene da sam pod njegovim utjecajem. Toliko o tome.
Post je objavljen 10.02.2013. u 21:06 sati.