Pregled posta

Maskenbal taština

Mario: Maska za doma, maska za posao, maska za prijatelje/neprijatelje, maska za ženu/muža, maska za ljubavnicu/ljubavnika, maska za ispred ogledala... a di je život bez maske, što je život bez maske, da li postoji život bez maske, ili nam maska daje kakav takav život jer bez nje ne bismo bili ništa?

Goga: Da, maska nam daje život onakav kakav bismo htjeli sa svakom ovom osobom koju si spomenuo. Bez maske smo goli, previše otvoreni, iskreni i ranjivi.

Mario: Maska je štit? Štit od čega? Što je to što treba zaštititi? Koga zavaravamo, druge ili sebe kad nosimo sve te maske?

Goga: Prvo uvjerimo sami sebe u postojanost nas identificiranih kroz masku koju nosimo, a onda i sve druge oko sebe. To je k'o domino efekt.

Mario: A maska se ne može skinut, možemo samo mijenjat maske, više ili manje lažne, ništa više od toga.

Goga: Ne toliko lažne koliko istrošene, jer i maske se istroše, a isto tako ne vide svi jednako naše maske, ne doživljavaju ih jednako. Maske, kakve god bile, stalno se nadopunjuju, prilagođavaju.

Mario: Pa da, maske se mijenjaju, oblikuju se poput dina u pustinji, kako vjetar puše.

Goga: Maske su kao i odijelo, moraš ih znat nosit, inače ni one ne žive onako kako bi mi htjeli, gube svoj izgled i značenje, a mi, mi se u svojoj nutrini raspadamo i vapimo za novim likom, novom maskom.

Goga: No, preobražaj maski koliko god možda bio zanimljiv, nije nimalo lagan.

Mario: Lagan je ako znaš kakvu masku hoćeš.

Goga: Da, samo hoće li od drugih bit prihvaćena baš onako kako hoćeš?! Maske nosimo zbog potvrde okoline, prihvaćanja, ne zbog sebe samih.

Mario: Ma nemoj, pa prihvaćanje okoline želimo zbog sebe samih, inače ne bi nosili maske koje su prihvaćene u toj okolini, već bi otišli iz te okoline opet zbog sebe samih s nekom drugom maskom koja nam je draža, a prihvaćena u nekoj drugoj okolini. Sve činimo zbog sebe, sve te maske su tu da bi ugodili sebi, pa i kad ugađamo drugima krajnji cilj je ugađanje sebi.

Goga: Da li uvijek imamo mogućnost bijega tamo gdje je bolje? Što manje mogućnosti imamo, to više maski stavljamo na sebe.

Mario: Pa normalno da nemamo uvijek mogućnost bijega, i zato stavljamo maske koliko toliko prilagodljive, ali je stvar u tome da sve to činimo zbog sebe, a ne zbog nekog drugog, mi smo ti koji žele biti prihvaćeni, primijećeni, to nam daje potvrdu da smo tu, da postojimo, da nešto značimo – naš život je jedan veliki maskenbal taština.

Goga: Sve što radimo radimo zbog sebe, ali upravo zbog tih drugih, kako bi bili primjećeni, gubimo sami sebe. Koju onda masku stavit?

Mario: A kaj bi gubili sami sebe? Biramo što smo, i ne gubimo ništa ako to ne želimo izgubiti... Sve se svodi na maske, samo je stvar u tome koliko koju masku doživljavamo više istinitu, a koju više lažnu... Gubimo masku koju više cijenimo i koju smo izabrali za svoje JA ako ju mijenjamo sa maskom koju od nas traže neki drugi da bi se uklopili među njih, ali ako se mi želimo među njih uklopiti onda je to naš izbor, da odbacujemo masku koju smo do tada nosili, a koja nam je kakti bila draža, i ne treba žalit za njom, već ju zaboravit ili se njoj vratit... Odnosno, gubimo sebe samo u tom smislu što možda gubimo neke maske za kojima onda žalimo, jer mislimo da su nam te ipak draže, bliže našem „pravom“ identitetu, a sve to je iskjlučivo naš izbor.

Goga: Tako je, ali 'ko kaže da je zato kaj je to naš izbor, odmah i pravi izbor.

Mario: A kaj znači pravi izbor? "Pravi izbor" ovisi o našim željama i situaciji u kojoj se nalazimo, i o našem temperamentu i karakteru i osobnom moralnom sklopu... Kada žalimo za nečim i patimo, tada znamo da izbor nije bio pravi, iako se u onom trenutku činio da je bio, al jebiga, takav je život, nepredvidiv, kad bi bio predvidiv bio bi dosadan i besmislen, iako se naša kultura življenja neizmjerno trudi da nas usmjerava upravo prema tome - da život postane dosadan i predvidiv, a mi hodajući mrtvaci.

Goga: I tako u životnom izlogu maski biramo onu koja je prva nadohvat ruke, možda je i na akciji pa joj dajemo život i krećemo u osvajanje potvrde okoline... Pa nek traje koliko traje... bit će dio povijesti...





Post je objavljen 10.02.2013. u 20:27 sati.