Nesigurne noge nose me pločnikom prošlosti, stupam polako, drhtavim koracima po kamenim pločama ispovijesti ispoliranim suzama i nagriženim kiselim osmjesima. Dah ledenog vjetra luta zakučastim ulicama i razbija se o moje lice obojano maskom nestvarnosti. Osjećaji iščezavaju pred naletima ustrajnih ličnosti, crte bijelila stopile su se u reflektirajuću stijenu, ispolirani odraz odbija nasilnike osmjeha. Paučinasta mreža laži prekriva sumorni trg i prolaznike nošene industrijskim praznovjerjem. Vuku se sjene elektronskih robova realnim granicama sumnjičave podsvijesti, dodiruju me njihovi plastični osmjesi. Istaču se iz kuća prekrivenim beskorisnim kožnim novčarkama i popločanim izumrlim papirnatim novčanicama. Na sredini trga izgubljenih karijera stoji zdenac profesionalne orijentacije. Odraz otrovne silikonizirane vode varljivo pokazuje lažne slike zamišljene budućnosti. Da sam harlekin skinuo bih masku noćne more, zakoračio kroz zastor krvavih kapaka i istupio na zasljepljujuću pozornicu obasjanu svjetlošću stvarnosti, ali ja sam Harlekin, moja maska je trajna.
Post je objavljen 09.02.2013. u 21:02 sati.