Marketing
Ponos ili predrasude......
Prvo je nastao jezik a onda pismo kao sistem trajne informacije i smatra se prvom revolucijom koja je omogućila napredak nauke i tehnike u svim aspektima. „Postoji više definicija pisma: to je sistem konvencionalnih znakova kojima ljudi izražavaju svoje misli, osjećanja, raspoloženja; to je grafički prikaz govora...“ (Memija 2007:10)
Po različitim kriterijima pisma se dijele na: slikovno, klinasto, egipatsko, kinesko i kretsko s tim da sem ovih pet porodica postoje još i veliki sistemi kao što su slavenska pisma, arapsko i hebrejsko pismo.
jednostavnije ću objasniti definiciju pisma služeći se knjigom „Povijest pisma“ Davida Dringera gdje on navodi da je pismo vidljivo i trajno predočenje jezika i služi za prenos i očuvanje jezika, prije svega za komunikaciju. Tako da ćemo jezik koji se koristi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji nazvati maternjim jezikom kako to preferira prof.dr.Hanka Vajzović i naglasit ćemo da se ovaj jezik može pisati sa dva pisma, ćirilicom i latinicom. „Ćirilsko pismo se zasnivalo na grčkom unicijalnom pismu iz 9. stoljeća, i bijaše izumom jednog od dvojice braće (zapravo, sv.Ćirila-Konstantina, učenijeg od njih dvojice).“ (Diringer 1991:88) Latinica je najrasprostranjenije pismo na svijetui njime piše više od 250 naroda. „Latinica je nastala iz zapadnogrčkog pisma. U Evropu je došla posredstvom Rimljana, odnosno Latina, starosjedilaca Italije.....Do I stoljeća nove ere latinica je doživjela mnoge promjene, i tada je dobila konačan oblik kao latinski alfabet-kapitala.“ (Memija 2007:28)
Naše zemlje su često bile interesantne osvajačima te su se mnoge religije i kulture susretale na našim prostorima. Tako smo mi usvojili mnogo turcizama, germanizama, anglizama, pišemo dva pisma..... Mnogi smatraju da je to naša prednost i ponos, a s druge strane nama to stvara komplikacije i uzroke neslaganja pa koristimo rečenicu „živimo jedni pored drugih“, a najgore je što je u praksi koristimo kao oblik prihvaćenog ponašanja. Takva je situacija i sa jezicima i naravno pismima. (inspirisana dešavanjima u Vukovaru)
Naš jezik ili maternji je najbolji izraz da se niko ne bi našao uvrijeđen ili još gore ugrožen. Često se upitam kojim jezikom govore djeca iz tzv. miješanih brakova!?!
Kada je riječ o pismima situacija je nešto drugačija. Bosna i Hercegovina se za razliku od Hrvatske i Srbije treba ponositi jer je jedina zemlja na svijetu sa dva potpuno ravnopravna pisma ali Bosanci i Hercegovci ne bi bili to što jesu da se ponose vrijednim stvarima (isto se odnosi na Hrvate i Srbijance/Srbe). Odnos spram jezika i pisama se mijenjao kroz historijske periode, također se u BiH mijenjao naziv pojedinih naroda i to je možda jedan od najmizernijih problema u realnosti ali u našem društvu stvara netrepeljivost. „Sve je u Bosni i Hercegovini (već tradicionalno, povijesno, stoljećima) dinamično, varijabilno, podložno svakojakim mijenama: i društveno-političko uređenje, i vlast, i prilike,..., pa i jezik.“ (Vajzović 2008:33) Bosna i Hercegovina/Srbija/Hrvatska- Balkan je područje puno predrasuda , čak i u stvarim na koje bi trebali biti ponosni kao što je činjenica da smo jedini na svijetu koji za jedan jezik imaju dva pisma.
Da bi se uvjerili u svoje predrasude ili nekog iz vase okoline evo nekoliko pitanja koja mozete postaviti: „Da li svakodnevno pišete: a) ćirilicom, b) latinicom?“ „Da li čitate: a)ćirilicu, b)latinicu, c)oba pisma?“
u BiH su oba pisma službena i kaže se da su ravnopravna pisma, ako odete u Federaciju BiH mozete se uvjeriti da generacije 90-tih pa naovamo slabo poznaju ćirilicu, a ako odete u Republiku Srpsku mozete se uvjeriti da 100% stanovnistva zna oba pisma...pa se sad ja pitam ko više voli svoju domovinu ? pitam se da li su djeca/mladi iz Federacije onda pismena?
Smatram da nisu, jer imaju jedan jezik i dva pisma, da bi bili pismeni ljudi moramo poznavati oba pisma, tako da su ovi učenici polupismeni. Bojim se istraživati koliko studenata novinarstva ili još gore studenata s Filozofskog fakulteta smjer Bosanski jezik i književnost ne zna čitati ćirilicu. Ili možda mi još uvijek vjerujemo da pismen čovjek treba da zna napisati svoje ime, potpisati se.
Mrzim recenisu „mi pišemo na latinici jer je to naše pismo, a oni drugi nek pišu svojim pismom“...koji drugi?!!!???
„Zato u Bosni i Hercegovini ništa nije ni bošnjačko, ni hrvatsko, ni srpsko već i jedno, i drugo, i treće (možda i četvrto), a sve zajedno-bosanskohercegovačko, prepoznatljivo, različito od pojedinačnog. U jeziku je to najizraženije i najočitije.“ (Vajzović 2008:34) Kada bi svi ovako mislili onda ne bi dolazilo do pogrešne identifikacije i nikada nam ne bi smetalo da li neko piše na ćirilici ili latinici jer bi uvijek pisao našim pismom i na našem jeziku. Ali zašto bi mi nešto pojednostavili kad se može zakomplikovati i nacionalno obojiti!?
Identifikacija pisama s nacionalnošću seže mnogo prije raspada Jugoslavije, nalazimo je u štampanju prvih novina na prostorima Bosne i Hercegovine.Neke novine su štampane na ćirilici, a neke na latinici. Več u turskom periodu upotreba pisma označava vjersku pripadnost koja se danas modifikovala u nacionalnu pripadnost, ćirilica-pravoslavci, latinica-muslimani i katolici. Zatišje nacionalne identifikacije jezika je bilo u komunističkom periodu, ali moramo naglasiti da je to bio strogi režimski sistem gdje je bilo jako malo odstupanja i ona su bila strogo kažnjavana. Ratni i postratni period je naglo identificiranje s jezicima i pismima i svemu drugome. I danas, nakon 15 godina, kažemo da smo u post ratnom periodu iz kojeg još dugo nećemo izači jer se i ne trudimo, zadržavamo se na detaljima i sami ne želimo nastaviti život, nego tražimo idealno što je nemoguće.
Bosna i Hercegovina je primjer-država Vukovar je primjer-grad....al za mene je to sve jedno te isto.....moj mali mozak nikad nece shvatiti zasto ne podnosimo razlicitosti, zasto ne volimo drugo i drugacije, kako smo to ruzno odgojeni....ne mogu da vjerujem da Stožer za obranu hrvatskoh Vukovara ima obraza da kaže da ce se uvođenjem ćirilice narušiti dugostvarani mir u Vukovaru, još me interesuje cemu je to ćirilica kriva? kako se to jedan "pravi" Hrvat može stidjeti SVOG pisma, kako se to jedan "pravi" Hrvat može boriti za narušaanje svoje istorije. kakva je takva je al nasa je..... a jos uz to i bogata...
kako to da 20 000 Hrvata pravi istu grešku, sluša druge a ne razumije svoju istoriju, svoje bogatstvo....Pravdaju se da to nije njihovo pismo...ja mogu reci da inesko pismo nije moje pismo, ne znam ga pisati i moj jezik se ne moze pisati kineskim pismom, ali nas jezik se moze pisati i ćirilicom i latinicom, i Vukovar se može pisati i ćirilicom i latinicom, i svi koju su pravili transparente su znali napisati Vukovar na oba pisma, u čemu je problem? il uzivamo u uzimanju tudjih prava nekako se osjecamo mocno..... Definitivno su za nas primitivne građane Balkana dva pisma sramotna stvar, a ja bih to rekla PREDRASUDE
Post je objavljen 09.02.2013. u 15:26 sati.