(reciklirano)
25.02.2009
Kad ČOVJEK postane čovjek ...
... "NISAM NA PRODAJU" ...
Jako često korištena rečenica ... koriste je mnogi u mnogim situacijama i kad ima smisla i kad nema smisla .... i vrlo vjerojatno svi misle točno to, sve dok ... usud ... netko s neba ... ili od ispod zemlje ili netko tko ima nešto čime nas se može "kupiti" ... ne ponudi to nešto ... obično je to puno manja cijena od one na koju znamo da bi pristali i manja od one za koju se nadamo da će nam jednom netko ponuditi ... a višestruko je manja od one za koju mislimo da vrijedimo ... i za koju vjerujemo da je posljednja najniža ispod koje se ne bi prodali ...
Život piše romane ... ili se netko igra nama pa piše iz dana u dan nove scenarije a mi sami trčkramo i glumatamo po onome "zapisanom" ...
Ali kako ustvari ČOVJEK postane samo čovjek ... običan mali humanoid od krvi i mesa sa svim slabostima i ponekom vrlinom ... kako se pretvorimo od ČOVJEKA u licemjera ... bezazlenog i nevinog, ali ipak licemjera ... osobu koja i dalje ne misli i ne nanosi nikom (ili skoro nikom) zlo, a istovremeno se osjeća kao da je izdao sve vrijednosti i sve prijatelje u životu .... LAKO ....
Preko noći ... ni ne osjeti .... tempo života .. struja vuče ... pliva se i odjednom samo čovjek pogleda iza svog ramena i primjeti da sam sebe ne piše velikim slovima .... pokuša zastati da vidi zašto On više nije ČOVJEK nego je samo obični čovjek ... no u mangovenju dok ga struja nosi dalje, on primjećuje tragove koje je ostavio .... posvukud oko sebe ...
I još uvijek smatra da je to samo mala pogreška jer On je i dalje onaj isti ČOVJEK, čiste duše, velikog srca, beskrajne nježnosti i dobrote ... ali i dalje radi stvari koje je "mrzio" kod drugih ... stvari za koje je do nedavno davao ruku u vatru da se njemu nikad ne mogu i neće dogoditi ... jer on je prije svega ČOVJEK ....
Zatim ... stanka ... pauza ... život oko njega stane ... samo da bi on stajao ispred ogledala života i vidio sebe u nekom drugačijem svijetlu ...
malog čovjeka, ponekad licemjernog, sklonog svemu onome što je prezirao ...
Nekad ne tako davno ... imao je prijatelje ... koje je ismijavao i uvijek ih podbadao ... zbog toga što su radili ... ustvari ne što su radili nego S KIM su radili ...
imali su veze sa ženama dvostruko mlađim od sebe samih ... strašno ... užasno ...
Pa su bili neki ... koji su vodili ljubav sa ženama i nakon toga se smješkali njihovim muževima ...
užas .... koji licemjeri koji jadnici ... uf ...
Onda se ČOVJEK probudi kao čovjek sa osmjehom, kao sretan čovjek pored žene do koje mu je stalo ...
divne žene neovisno o fizičkom izgledu ...
ali ... mlade žene ....
žene koja je dvostruko mlađa ....
i premda kaže sebi:
"Nije to ništa,
Samo prolaziš kroz krizu,
Uz malo sreće prestat' će ... "
Prekršio je preko nekoliko vlastitih životnih pravila ... srušio je sve što je godinama gradio ...
I tješi se ... moraš i ti jednom to probati ...
da se osjetiš živ i mlad ... nagradi se ... ali ne ...
Pauza je odavno prošla i bujica životnog dreka nosi ga dalje .. u nastojanju da održi nos iznad razine, lomi ... krši ... gazi ... ne gledajući ... ne misleći ...
jer već prije toga već je popustio nekim drugim "životinjskim nagonima" ...
ili su to ipak samo ljudski nagoni ... jer životinje su plemenitije i ponekad humanije od ljudi ...
a ljudi to sve nazivaju životinjskim nagonima, samo da bi sami sebe u očima samih sebe opravdali ....
Ali ... jeli dovoljno opravdanje koje mu nude prijatelji i dragi ljudi: "Važno je da si ti sretan napokon" ...
Racio u njemu cvili nagažen gojzericom užitka.
Iracionalni dio njega pjeva ... veseli se svakom novom danu ... novom susretu ...
Zatim se čovjek zabrinuto zapita .. jeli upao u trend gdje mlade djevojke španciraju sa ostarjelim kromanjoncima ... koji mercedesima, audijima i đipovima u kojima se koče mlade djevojke, pokušavaju nadoknaditi gubitak kose, zanemariti početak pojave staračkih pjega ... utješiti se zbog katastrofalne činjenice da sad mogu pišati iako imaju erekciju ...
Pokušava se vratiti negdje na mjesto gdje su ga svi a i on sam prestali pisati i označavati kao ČOVJEKA
a neposredno prije nego je napisan čovjekom ...
nažalost život nema UNDO tipku ili onu
OH, SHIT ... kojom se vraćamo nekoliko koraka unatrag ... jer i prilika čini lopova .... a užitak je užitak ...
I vrlo se teško oduprijeti slasti i masti ...
Ali onda ... opet ... drek ... klizav teren i ponovno klizanje
" ... bit' ćeš uvijek moja,
kad sjećanja dogore i godine se zbroje,
a kad sklopim oči, k'o anđeo ćeš doći ..."
I kao i uvijek ... svašta nešto se izdogađa .... od griža savjesti i pristiska okoline do "nepomirljivih karakternih razlika."
A ustvari stvar je samo u različitom poimanju stvari ...
i jednostavno generacijski jaz ....
A kad ljudi jedno drugom počnu servirati priče ..
odnosno kad netko od partnera nije spreman gutati servirane priče neminovno dolazi do raskola ...
pa je sljedom stvari i griža savjesti prisutna ...
iako ... vrijedilo je svake nanosekunde provedene skupa ....
i sve bi ponovno bilo isto ... jer romantičari ostaju romantičari i nakon rasutih srca i bezbroj puta pokrpanih ...
Sutra je novi dan
Negdje netko bit' će sretan
Kad poklonim mu to što imam
Jer kao i ja za polovinom sebe traga ...
Post je objavljen 08.02.2013. u 17:14 sati.