ZAKON KOJI PODRŽAVA CENTRALIZACIJU !
Zakon o poljoprivrednom zemljištu, upravo taj zakon koji je pisan prema zamisli ministra Tihomira Jakovine nakon što je preuzeo dužnost ministra u Ministarstvu poljoprivrede, došao je u prvo čitanje u Sabor 5 i 6. veljače te je otvorena saborska rasprava o tom zakonu.
Prema tom zakonu državna zemlja ide u dugogodišnji zakup na 50 godina i načelno neće biti rasprodaje državne poljoprivredne zemlje kada istekne moratorij od sedam godina na zabranu prodaje zemljišta nakon ulaska u EU, što je često isticano kao ozbiljna bojazan od pristupanja EU.
Naime prvi posao ministra Jakovine nakon što je SDP sa koalicijskim partnerima preuzela Vlast u RH krajem 2011., čak i prije nego što je imenovao svoje zamjenike i pomoćnike Jakovina je u siječnju 2012. izdao Naputak jedinicama lokalne samouprave u svezi provedbe odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu temeljem kojeg im je naredio obustavu svih započetih i daljnjih aktivnosti u svezi provedbe odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a koje su se odnosile na raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH zakupom i prodajom.
Naputak se odnosio na aktivnosti koje se provode na razini jedinica lokalne samouprave prije davanja suglasnosti ministarstva, dakle prije slanja novih programa na odobrenje, raspisivanje natječaja i ostalo. Kao cilj Naputka navedena je obustava mogućih malverzacija. Naputak je nazvan mjerom koja je u interesu poljoprivrednih proizvođača kojima će u budućnosti zemlja biti dostupna ne kroz kupnju u vlasništvo već samo kroz dugogodišnji zakup.
Nakon što čitavu godinu dana nije provođeno raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem u Hrvatskoj, u Sabor je na čitanje došao Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim se državno poljoprivredno zemljište daje u zakup na 50 godina. Više puta je ministar Jakovina u diskusiji odgovarajući u funkciji predlagatelja zakona na replike saborskih zastupnika, tu odredbu zakona – zakup- naveo kao dobro i pozitivno rješenje, jer će to spriječiti zloupotrebu namjene zemljišta, te rekao da će se na taj način poljoprivredni proizvođači proizvoditi brže, jeftinije i bolje.
Saborski zastupnici prigovorili su Jakovini samovolju koja je išla dotle da je Naputkom poništio način raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem prema još uvijek faktički važećem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu NN 152/08 s kojim su završeni i pregovori s Europskom komisijom ,kojim je zemlja mogla biti prodana ili dana u koncesiju. U Saboru je rečeno da se taj zakon mogao nadograditi, ali ne poptpuno mijenjati. Zbog tog naputka cijele 2012. bio je blokiran zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. Jakovina je rekao da je 20 000 ha državnog zemljišta stavljeno u upotrebu. Ako je to točno onda su to po svemu sudeći površine koje su bile u procesu davanja suglasnosti ministarstva i izdavanja odluka o dodjeli zemljišta, u trenutku kada je izdan Naputak. Jakovina je rezimirao kazavši da je od godine 2004. do kraja 2011. natječajem u funkciju stavljeno 262 000 ha državnog poljoprivrednog zemljišta od ukupno 890 000 hektara poljoprivrednog državnog zemljišta, koje zbog procedura o kojima pišem, nije obrađeno. U Saborskoj raspravi izrečen je podatak da 70 jedinica lokalne samouprave nije još izradilo programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem!
Osnovni nedostaci i primjedbe a koje se odnose na Zakon o poljoprivrednom zemljištu u prvom čitanju, kao su to uočili saborski zastupnici su:
a) davanjem državne zemlje u zakup ide se ka još većoj centralizaciji čije će žrtve biti poljoprivrednici koji na taj način neće moći dobiti za zemlju ni financijsku potporu niti će moći konkurirati u eu fondovima. Vlasništvo zemlje koje pretpostavlja vrijednost poljoprivrednog imanja – je odlukom dugogodišnjeg zakupa - propušteno
b) najavljeno prebacivanje davanja u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta na Agencije za zemljište koje će biti ustrojene regionalno, u kojima će raditi po tri djelatnika koji bi trebali odrađivati posao od raspisivanja natječaja, evaluacije programa koji će biti kriterij za dodjelu zemljišta, do dodjele zemljišta u zakup sa još niz poslova koji su u opisu ingerencije Agencije
c) ukidanje nadležnosti jedinica lokalne uprave i samouprave nad davanjem u zakup poljoprivrednog zemljišta koje su za to već ekipirane, a i zemlja je na području njihovih općina
d) koje su maksimalne količine države zemlje koje se mogu dobiti u zakup
e) kako će se valorizirati gospodarski program raspolaganja zemljištem koji se prilaže uz prijavu za Natječaj. To je još jedan od razloga zašto poljoprivredni proizvođači vjeruju da je to Zakon pisan za velike proizvođače. Prijedlog je da se veliki proizvođači ( korporacije i tvrtke) za zakup zemljišta natječu u drugom krugu.
f) primjedba je da taj veliki posao davanja u zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta neće biti ni započet do 1. srpnja kada Hrvatska ulazi u EU. Jer Zakon o poljoprivrednom zemljištu mora doći i na drugo čitanje u Sabor, što bi moglo biti u travnju mjesecu. Nakon toga uz Zakon, resorni ministar mora napisati Pravilnik, za koji je zakonski rok 6 mjeseci od stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Tek tada će započeti raspisivanje Natječaja za dugogodišnji zakup. A s obzirom na sadašnju pretpostavku načina rada, ako ne dođe do promjena, davanje državne u zakup trajati će u Hrvatskoj nekoliko godina.
Državno poljoprivredno zemljište stoji neobrađeno iako se zna da mnogi poljoprivrednici doslovno vape za zemljom koje nemaju dovoljno za obradu i održavanje gospodarstva.Način na koji se sada postupa s državnom zemljom oblik je kalkulacije i mešetarenja sa nivoa Vlade i resornog ministarstva. Korištenje poljoprivrednog zemljišta je u korelaciji s dobrim agrarnim politikama. Kakva je Hrvatska agrarna politika?
Hoće li zbog načina rada kakav sada provodi ministarstvo poljoprivrede Hrvatska imati dovoljno površina za proizvodnju hrane i za održavanje proizvodnje na svojim farmama i na svojim obiteljskom gospodarstvima?Upravo proizvodnja hrane za stoku na farmama važna je stavka u financijskoj bilanci ulaza i izlaza troškova, a onda se postavlja i pitanje – zar je suština strategije poljoprivrede poljoprivredne proizvođače činiti nekonkurentnim i to upravo na pragu ulaska u Europsku uniju?
Post je objavljen 07.02.2013. u 23:45 sati.