Pregled posta

SKIJAŠKI DAN 24. – Alta Badia, Italija (06.02.2013.)

Kada sam se probudio jutros u sedam, odmah mi je pao mrak na oči. Kroz noć je palo nekoliko centimetara snijega. Bacam pogled na auto ispod prozora. Pod snijegom je. Znači bit će jutarnje tjelovježbe.
No mrak mi nije zato pao na oči. Smračilo mi se kada sam se sjetio kakva me cesta čeka do Alta Badije, a za očekivati je da će biti pod lijepim snježnim pokrivačem. Jer ako je tu niže palo nekoliko centimetara, onda ga je na 2000 i više metara nadmorske visine moralo pasti puno više. Razmišljam što napraviti. U glavi su mi tri opcije:

1. Posve odustati od Alta Badije i uopće od skijanja danas i polako put Krvavca
2. Otići u Alta Badiju, ali okolnim boljim putem koji je puno puno duži. Ima nekih 130 kilometara.
3. Otići u Alta Badiju, ali istom onom cestom od jučer. No bit će paklenih tih 50tak kilometara.

Nije me umirila ni vlasnica B&B Rosalpine koja je rekla da je snijeg počeo padati negdje oko četiri ujutro. Malo je vjerovatno da su ga na prijevojima već očistili.
Dok se polako spremam, naginjem prema onoj prvoj opciji. Dok sjedam u auto i palim gps, već sam na drugoj. Čak i Andži dajem komandu da me odvede po ovoj obilaznoj ruti. Dok se još vozim kroz Vigo di Fassa, naglo skrećem prema serpentinama. Ma vrag mi ne da mira. Uostalom imam 4x4.
Cesta u ovim nižim predjelima je očišćena, ali ima dosta ostataka. No, čim se počinjem dizati po serpentinama prema Canazeiju i Arabbi, snijega je sve više. Cesta je začudo očišćena, no puno je sklizavije nego jučer. Vrlo brzo uključujem 4x4 i u drugoj penjem se polako po serpentinama. S lijeve i desne strane jedno metar i pol do dva snijega. Uspon je još i dobar. No spuštanje kod Arabbe postaje pravi podvig kako u serpentinama čak i u manjoj brzini i s pogon na četiri kotača zauzdati auto. Općenito Duster se odlično ponaša na ovim snježnim serpentinama, ali u dva-tri navrata bilo je ozbiljnog proklizavanja.Talijani? Oni jure kao da je cesta ravna i suha. Stane ti srce kada se zalete prema tebi u uskim serpentinama. Digići su stvarno luđaci.
Jučer mi je od Vigo di Fasse do Alta Badije trebalo sat i deset minuta. Danas - 1 sat i 45 minuta. Duster se napio ohoho. S pogonom na četiri kotača skoro mi je prepolovio tank. Danas sam sam sebi rekao da prije sljedeće sezone ugrađujem plin.
Odlučujem danas parkirati na suprotnoj strani skijališta u San Cassianu. Bliži je poslije izlasku iz Alta Badije prema Austriji i Sloveniji. Jebiga, i ovdje Digići naplaćuju parking. Čini se da je 4 eura za cijeli dana standardna tarifa u Alta Badiji.
Dižem se Piz Sorega gondolom na vrh iznad San Cassiana i potom se spuštam prema Bamby sedežnici i Piz La Villa. Za prvi pravi spust odlučujem se za crnu Gran Rissu. Staza je za polizati prste dobra. Strma, ne preuska, ima se tu za raditi nogama. Nažalost, kako je svježi snijeg napadao koji sat prije otvaranja žica, ratrak nije mogao srediti staze i već malo iza devet pršić se na Gran Rissi pretvorio u ozbiljne hupsere. Bit će očito ovo dan za treniranje hupseranja. Joj da mi je ispeglana Gran Rissa! S takvim užitkom bih se sjurio niz nju ujutro!
Prebacujem se na drugu stranu La Ville i dalje preko Pedracesa na rubni dio skijališta Santa Croce. Tu su staze uglavnom crvene, a ima i nešto plavih. Nisu nešto preduge. Ali ljudi je ovdje jako malo, s obzirom da je dosta udaljeno od La Ville ili Corvare. I upravo zbog malo ljudi ovdje hupsera skoro da i nema, već se može pustiti skiju kroz pršić. Tu i jedem - na mjestu gdje se spajaju Santa Croce i La Crusc sedežnice. Mjesto je dosta obično pa sam se ponadao da mi cijena mogla biti niža. No, prevario sam se. Cijene su i ovdje skijaške talijanske. Juhe idu od 6,50 do 8 eura, a bečki je i ovdje previsokih 12,50eura! Kako mi sada fali Austrija!
Nakon ručka polako se vraćam prema La Villi i penjem se gondolom Piz La Ila na tzv. Plato. Skijam malo tu, malo se spuštam do Corvare pa opet gore. I tako tko zna koliko puta. Ispao je još jedan prekrasan sunčan dan pa se i hupseri na suncu jako dobro vide i moguće je sigurnije ih ili preskakivati ili skijati oko njih. Ma još jedan dan uživanja!
U četiri se spuštam prema San Cassianu. Danas ne dolazi u obzir skijanje do 5 jer je preda mnom dugačak put. Imam 300 kilometara od San Cassiana do Cerklja na Gorenjskem, podno Krvavca. Izabirem najbezbolniju rutu: relativno dobrom cestom do Brunica i dalje prema Dobiaccu, Sillianu i Lienzu, potom autoputom preko Karavanki za Sloveniju. Da, ovaj put plaćam tunelarinu za Karavanke. Nakon cijelog dana skijanja ne jebe mi se po još tamo nekakvim serpentinama. Uspijevam za dana doći skoro do Lienza, a poslije nije važno jer je cesta odlična.