Marketing
A šta ako...
Priča prva – Svjetlana.
Na rubovima plave kose, skorila se krv. Crveni rubovi padali su na Svjetlanino lice, pokrivajući zatvoreno oko i napuklu usnu. Drhtavom rukom privukla je čašu i s bolnom grimasom uzela gutljaj vode, kako bi osvježila suho grlo. Još joj nije jasno zašto se sinoć išla suprotstaviti Josipu. Znala je da ima gadnu narav i da je lak na okidaču, ali svejedno joj je izletjelo ono „gdje si do sada“. Josip se nije dugo premišljao. Odmah ju je s vrata uhvatio za vrat i pritisnuo uza zid.
Galama koja je potom navalila iz Josipovih usta u kombinaciji s alkoholnim parama, totalno je paralizirala Svjetlanu. Čak nije ni primijetila ruku koja joj se zalijepila za lice. Prvo s otvorenim dlanom, a potom zatvorenim. Ritmički udarci redali su se jedan za drugim. Kao domino efekt, tako je i njena glava od svakog Josipovog udarca, udarala u vrata, koja su potom udarala u zid.
Ne može se sjetiti kad je sve to završilo, jer je nakon petnaestominutnog udaranja pala u nesvijest. Tek se pred jutro probudila. Valjda je iz nesvijesti automatski utonula u san.
Opet je bila sama jer je Josip već otišao raditi. Sva sreća da je malena Josipa bila kod bake, pa nije ovo morala gledati. Ustala je teškom mukom, uzela čašu vode, a potom se nekako namjestila u naslonjač i upalila televizor. Upravo je išla neka informativna emisija o uvođenju zdravstvenog odgoja u školu.
Nakon desetominutnog gledanja i slušanja razmjene argumenata za i protiv, Svjetlana je srdito protisnula kroz svoje napukle usne:
- E neće te moje dijete učiti da je pederluk normalan, mamicu vam jebem!
Otpila je još jedan bolni gutljaj hladne vode, ugasila televizor i zatvorila oči.
Priča druga – Ivana
Ivana je promatrala svog sina. Dječačića, koji će uskoro krenuti u peti razred osnovne škole. Već sad je dosta vukao na svoga oca. Čovjeka, koji ih je napustio prije tri godine i otišao živjeti s deset godina mlađom djevojkom od Ivane.
Za Mateja nije plaćao nikakvu alimentaciju, već se ona morala snalaziti sama, kako god je znala.
S velikim oduševljenjem prihvatila je poziv starog kolege iz osnovnoškolskih klupa.
Valjda je načuo u kakvom se problemu našla, pa joj je ponudio mjesto tajnice u svom uredu.
Plaća solidna, a ni posao nije bio nešto naročito težak.
Goran, njen šef, bio je oženjen i imao je dvoje djece, tako da je imao razumijevanja za Ivanina povremena kašnjenja kada je Matej bio bolestan.
Zapravo, u prava tri mjeseca sve je nekako izgledalo odlično.
A zatim je prvo uočila da Goran često promatra njenu stražnjicu kad prolazi pored njega, a zatim i da mu pogled povremeno tijekom razgovora spadne na njene grudi.
Jednog dana skupila je hrabrosti i iznijela je pred njim sve što je primijetila. Goran nije ništa zanijekao, naprotiv, čak joj je potvrdio da je zaljubljen u nju još iz školskih dana i da ne može prestati fantazirati kako vodi ljubav s njom, čak i za vrijeme dok to radi sa svojom ženom.
I umjesto da je tada ostala odlučna i dala otkaz, Ivana je ipak odlučila ostati.
Nažalost, nakon tog otvorenog razgovora s Goranom, njegovi pogledi nisu prestali, nego su se počeli pretvarati u dodire. Prvo u slučajne, a poslije u totalno besramne.
Sada kad bi ulazila u njegov ured, znala je da njenoj stražnjici neće stajati njegov pogled, već njegova ruka. I upravo danas, dogodilo joj se ono čega se stalno pribojavala.
Donoseći ispise za sljedeći tjedan u njegov ured, Goran je zaključao vrata i odlučio ispuniti svoje fantazije. Molila ga je da bude razuman i da ima kod kuće ženu i djecu koji ga vole, ali ništa nije pomoglo. Zadigao joj je suknju, pokidao najlonke i zabio se u nju što je jače mogao. Tik nego što će doći do vrhunca, izvukao ga je i natjerao ju da ga stavi u usta kako bi se mogao istresti, a da se ne mora bojati da će zatrudnjeti. Nije se smjela braniti, jer znala je da bi odmah mogla dobiti otkaz.
Čim je došla kući, bacila se pod tuš. Ruke su joj bile posve zavezane. Znala je da će se ovo vjerojatno još koji put ponoviti, ali kao samohrana majka, nije mogla dozvoliti da njen Matej ostane gladan i bos.
Legla je na trosjed i uzela novine kako bi barem nakratko prestala misliti o tom stravičnom događaju. Prve stranice novina, donosile su bombastične naslove o uvođenju zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole. U međuvremenu, Matej se vratio iz škole. Nakon što je jeo i raspremio stvari, sjeo je pred televizor i upijao sve moguće informacije koje su dopirale iz te kutije.
Ivana ga je promatrala, vrteći film u glavi o tom zdravstvenom odgoju i kako će on utjecati na Mateja.
„O Bože, samo da ne postane peder.“ – pomislila je u sebi.
Priča treća (Matija i Krešo)
Krešo je gledao u oči svoje žene. Još uvijek su u njemu budile onu žar kao i prije dvanaest godina. Točno onda kad ih je prvi put ugledao. Dvije godine su hodali, a zatim je Matija ostala trudna. Taj događaj nije znatno uzdrmao njihovu vezu, čak naprotiv. Dogodilo se ono što bi se prije ili kasnije samo od sebe dogodilo. On je radio u gradskoj firmi, a Matija u trgovini s cipelama. Živjeli su odlično. Jednosobni stančić, solidna primanja i pametna potrošnja. Čak su si uspjeli priuštiti i povremene izlet do susjednih zemalja. Do nedavno. Prvo je on postao tehnološki višak, a nedugo zatim i Matija je dobila otkaz. Koliko god da su pametno trošili, nije im baš palo na pamet da i štede za crne dane. A ovi se definitivno bili upravo to. Sin Filip, trebao bi uskoro na školsku ekskurziju, a najveći im je ipak bio problem što je Matija bila u drugom stanju. Krešo se strašno veselio tom drugom djetetu i potajno se nadao da će biti djevojčica, ali bio je svjestan da u ovim okolnostima, još jedna usta u obitelji, otjerati će ih na prosjački štap. Ni Matijini, a ni Krešini roditelji nisu bili od velike pomoći. Pomagali su koliko su mogli, ali njihove mirovine bile su toliko mizerne, da jednostavno nisu mogli dati onoliko koliko je bilo potrebno. Opomene za struju i vodu već su stizale. Bilo je samo pitanje trenutka kad će im ih doći isključiti. Uz sve te probleme i nedaće, sad se još pojavio i taj vražji zdravstveni odgoj.
- Krešo moramo razgovarati – odvažila se Matija.
- Znam ljubavi. Ne možemo više šutjeti i praviti se da problema nema.
- Ne znam ni sama što da radimo. Jednostavno sam umorna od svega.
- Iskreno ni ja nisam pametan. Malo sam se raspitao oko toga svega i … ne znam. Nije to baš toliko štetno, ali opet …
- Nemam ništa protiv pedera, lezbi i drugih. Znam svog sina bolje od ikoga i znam da on ne može otići u te vode. Ali te priče o masturbaciji. To je strašno. Pa neću da mi sin postane netko tko se ne može kontrolirati kad vidi zgodnu djevojku, nego mora odmah ići zadovoljiti se.
- I ja tako mislim ljubavi. Onda ga nećemo dati na to i gotovo. Kad budu imali sat zdravstvenog odgoja, njega neka puste van.
- Može. Ne mogu ti reći koliko mi je lakše. Bojala sam se da ti u tome nećeš vidjeti problem. Volim te ljubavi.
- I ja tebe volim ljepotice moja.
- Ajmo onda Filip upoznati s tom situacijom i cijelom pričom o tom vražjem odgoju.
- Ajde.
Priča četvrta (Filip)
Filip se vratio od Mateja. Cijeli dan kod njega su gledali porniće. Matej nema oca, tako da kad god mu mama radi, odu poslije škole do njega i gledaju porno filmove preko interneta. Skoro nema više filma kojeg nisu gledali. Plavuše, crnke, kineskinje (koje su njemu bile posebno drage), s jednom ženskom, s dvije ženske, s dva tipa, s tri tipa, pa čak i s četiri tipa koji karaju jednu žensku. Gledali su i one kad životinje trpaju u žene. Al ono što je Filipu zapelo za oko, da u svim filmovima, muškarcima kad im je dignut kurac, glavić izleti iz kožice. Već pola sata stajao je iznad wc školjke i gledao u svoj kurac, koji definitivno nije ni najmanje ličio na one iz filmove. Razlog tomu nije bila veličina, nego taj prokleti glavić, koji nikako nije htio van iz kožice. Bilo kakav pokušaj da ga na silu izvadi, izazivao bi nesnosnu bol. Suze su mu krenule na oči. Je l´ moguće da će cijeli život biti uskraćen za ono što je gledao na filmovima. Kad bi barem znao da li je to normalno i hoće li mu se to s godinama ispraviti. Ili kad bi barem znao da li još netko ima problema s tim. Ali kako? Kako da to sazna, kad bi propao u zemlju od sramote. Još kad bi se uspostavilo da je on jedini s tom deformacijom. Nije mogao reći ni roditeljima. Ne može ni zamisliti da priđe roditeljima i kaže: Ej, mama i tata, vaš sin ne može navući kožicu preko glavića. Šta mislite je l´ to normalno? Protrnulo mu je cijel tijelo. Od same pomisli na cijelo to sranje, dizao mu se želudac u stomaku. Sjeo je na wc školjku i zaplakao. Filipovu agoniju prekinuo je majčin glas.
- Filipe, gdje si? Mama i tata moraju nešto razgovarati s tobom.
Post je objavljen 07.02.2013. u 17:46 sati.