Marketing
He is our..
Oduvijek je bio tip koji sve radi u tišini. Nikada nitko od nas ne zna što je njemu zapravo na umu i što nam kuha iza leđa. Da se razumijemo, to je u većini slučajeva iznimno pozitivno. A ovoga puta nas je iznenađenjem srušio na koljena.
Došao je s posla i sjeo za kompjuter. Malo se mrštio,meškoljio na stolici, malo klikao, malo naginjao glavu u desno. Onda je upalio printer. Isprintao dva papira, dosao do mene i rekao:
-Evo ti.
-Tata, šta je to?
-Čitaj.
Oči su mi užurbano prelazile po papirima. Trst...Rim...bla bla bla. Toronto airport. Toronto? TORONTO!
-Čekaj, ne kužim ni dalje, šta je ovo?
- Rezervirao sam vam karte za Kanadu.
-?!?! Kome?
- Tebi i I.
-kako to misliš, kako ću ići, nema još naznaka za posao, faks..kako?!
- ako ti se ne ide, neću te ja silit.
-Tata, nisi normalan, kome se ne bi išlo tri tjedna u Toronto i to još kod familije!?
- Onda dobro. Nazovi I. i vidi može li dobiti godišnji.
Brat se užurbano dovezao iz grada. Sjeli, popili kavu, raspravili.
Karte su jutros kupljene.
7.5. letimo u Toronto.
Brat i ja.
Sestričnino vjenčanje. Nakon dugih 15 godina svi zajedno na okupu.
Nisam spavala cijelu noć od uzbuđenja. Još uvijek ne vjerujem.
Brat je obećao da će me u avionu držat za mali prst. Bojim se aviona. Nekako mi se ideja sa heleksima danas čini kao dobra opcija :)
Eto, takav je moj tata. Najbolji i najludi. I uvijek se nekako pobrine da nama bude jako dobro.
Post je objavljen 07.02.2013. u 14:30 sati.