Ružan si
s tom ludom tamnom bradom, ludom, brčinama,
ružan, a svoj, prekrasan.
Ne diraj u nju, nipošto ju ne diraj,
svoju bradu,
jer bez nje si lijep, mio, bez nje ti je lice mlado,
ranjivo. Ona je kao utvrda,
jedina koju si izgradio i zato ju čuvaj. Kažem ti,
ona je tvoj jedini prijatelj.
Ja te mogu nasmijati, možeš misliti na mene,
možeš, ali ona je ta koja je uz tebe
kad zuriš u ogledalo ploveći vlagom vlastitih očiju,
nestajući
u grču vječitih monologa, potrage.
Gdje si? Što si? Ne zna ni brada, uistinu,
ali uz tebe je,
ona.
Rijetka je, postat će gušća,
znamo to, vidjeli smo,
to ti se ni malo ne sviđa, ni meni isto tako.
Laviću stršećih dlaka
tvoja je brada tvoj jedini prijatelj.
Post je objavljen 07.02.2013. u 11:11 sati.