oplakujem te stvarnim suzama
ostavljam ti stvarne uzdahe
tvoje postojanje je neupitno
snu, vrati se
vrati moju iluziju sreće
dok dani prolaze gledam
drveće i ceste
automobile kako tutnje
i kuće uvijek iste
kamen koji nosim
jos uvijek je težak
jednako užaren
guši me snažno
a ja ga čuvam
osmjeh koji nosim
nakratko postane živ
pa lagano zamre
postane otisak
brončane biste
snu, vrati se
vrati moje stihove
tamo gdje pripadaju
u prašnjavi svežanj
ljubavnih pisama
bez adrese
Post je objavljen 06.02.2013. u 20:30 sati.