Časopis pjesničkih praksi POEZIJA broj 3-4 2012. godine izašao je iz tiska s malim zakašnjenjem, prije pola mjeseca. Što nam je donio? U prvom redu obilje poezije, kako domaće tako i one prevođene s katalonskoga (Tonko Maroević), slovenskoga (Josip Osti i Boris Gregorić), makedonskoga (Svetomir Ribarov i Dubravka Sesar), engleskoga (Damir Šodan), nizozemskoga (Radovan Lučić), francuskoga (Suzana Matvejević) i španjolskoga (Davor Šalat i Dinko Telećan).
Da bi se cijeli broj ozračio interkulturalno i da bi nam snimka svjetskih stremljenja u poeziji postala što vjernija, probrinuo se Damir Šodan, sudionik londonske pjesničke „olimpijade“ zapisujući dojmove u obliku dnevničkih zapisa. Radnja se događala u Londonu, oko mjesec dana prije prave olimpijade. Poslije tih osam pjesničko-dnevničkih zapisa postalo je bjelodano da su pjesnici (njih 204 sa svih kontinenata) pohrlili u ovo globalno selo ne bi li si priskrbili poneko važno poznanstvo, ponudili svoje uratke za prevođenje, pokušali napraviti skok u karijeri. Sve je to lijepo krasno, kako se veli, ića je i pića koliko ti srce želi, govore se živi i mrtvi, manifestacija je na svakom koraku, ljube se kulture svih svjetova i boja, sve se sa svačim prožima, a onda dođe ta nedjelja, prokleta nedjelja kako je pjevao Toma Zdravković, svi se vraćaju u svoje vlastite mogućnosti, u svoje bogate ili siromašne sredine i svijet je opet onakav kakav je oduvijek bio. Samo sada nešto malo napučeniji.
Svakako treba pročitati i razgovor koji vodi Branko Maleš s osebujnim pjesnikom Zoranom Kršulom. Naravno, vječna Vesna Parun vodi razgovor sa Sonjom Manojlović, i to 1975. godine, ali se nigdje ne vidi da se taj razgovor nije dogodio i prošle subote poslije Jutra poezije. Vesna je tada imala pedeset četiri...
Ovaj broj donosi čak dvanaest kritičkih prikaza nedavno objavljenih knjiga, završava krasnim Fabrijevim esejem o orguljama, a na zadnjoj strani je pjesma nedano preminulog pjesnika Milovoja Slavičeka. Dragi Micko, neka ti je laka zemlja.
Post je objavljen 06.02.2013. u 14:49 sati.