Pregled posta

LESI SE VRAĆA KUĆI

Kad me vidiš na cesti nikad me ne pitaj kako sam jer te moja bol zaboliti ne može!
POKOJNI BARBA SLAVE IZ JEZERA

Gotovo je!
Bilo je zajebano!
Mnogi od Vas neće ni shvatiti u čemu je problem.
Nije n ipotrebno!

RADNIČKA KLASA ODLAZI U RAJ

Koliko puta ste u Dnevniku vidjeli hrpu ljudi u plavim mantilima kako štrajkaju i nose transparente tipa 'Uprava odlazi','Hoćemo plaće'….?
Koliko puta ste vidjeli neke uboge švelje u borosanama kako plaču ispred zaključane kapije firme u kojoj su ostavile cijeli svoj život?
Koliko puta je u emisijama tipa 'Provjereno' grupa bauštelaca vikala na svog poslodavca?
Koliko puta je na TV-u prikazana agonija nekog industrijskog giganta koji je od par tisuća zaposlenih postao stvar najobičnije tranzicijske sprdačine?

Ne milijun puta, nego milijardu!
I šta obično napravimo nakon toga?
Ja npr. svaki put pošaljem ovu lijepu državu u jednu krasnu pičku materinu i obično okrenem program.
A desetak minuta kasnije i zaboravim što sam vidio.

VODIČ ZA NEZAPOSLENE

Sigurno ste primijetili da se na ovom 'SPIG'-u zadnja dva mjeseca događa nešto čudno.
Loša vibra.
Isijavala je neka nervoza i dosta velika količina mržnje usmjerena prema svemu oko sebe.
Čemu to?
E, pa ima razlog...i to debeli.

Tome sam upravo posvetio današnju epizodu, a epizodu pod ovim naslovom najavio još prije tri mjeseca ne znajući hoće li ikad biti napisana.

KRONOLOGIJA JADA

Nakon deset krasnih godina firma u kojoj sam radio je polako, ali sigurno otišla u krasan .......
''E, ne'š ti!'', pomislit će netko,''osta' bez posla, pa šta?''
Pa ništa!

Da je ovo nekadašnji socijalizam ili današnji Zagreb onda bih prešao ulicu i zaposlio se isti dan, ali kako je ovo današnja šibensko kninska županija situacija nije baš blistava.
Čak ni ona zadnja opcija ''a boli te kuvac iććeš s nekim mišat' maltu' ne drži vodu jer je i ta zadnja grana privrede spala na jako, jako niske grane.

Agonija firme u kojoj radim počela je odlaskom Luxona.
Nakon toliko godina stabilnosti se uljuljaš i jako ti je teško mijenjati neke ustaljene rituale pa i kad plaća počne kasniti sam sebe zavaravaš 'a biće bolje'.
Malo si prestar konj za sam dati otkaz (a i nemaš muda, lako je biti frajer na 'SPIG'-u), rata kredita ti uredno dolazi svakog petog u mjesecu nekako se krpaš...biće bolje.
Bit će kurac!

Mučenje je trajalo nekih pola godine, firma se lagano osipala, a najbolju opis stanja dao je moj mladi bivši kolega rekavši: 'jebeš ti posa,ka' moraš živiti ka' špar'.
Svi koji su kao djeca bili na moru u trafici kupili tunju i bacili udicu u more znaju da im je ili zadila (zapela za dno) ili je zagrizla balavica ili neki mali retardirani šparić.
E na tog je špara moj kolega mislio.

MLAD, SNAŽAN I PAMETAN HRVAT…KAO STVOREN ZA SOCIJALNU POMOĆ

I tako sam ja 06.12.2012. otišao na šibenski Zavod za zapošljavanje da mi teta udari pečat kako bih i ja osjetio slast sisanja državne sise.
Naknadu za biroa sam prozvao socijalna pomoć i bila je dostatna za platiti ono najnužnije, ali to nije život nego mučenje.
Teta je bila jako susretljiva i ljubazna i uvela je u kompjuter apsolutno sve moje karakteristike, a to su:-želim raditi isključivo u svom mjestu
-želim raditi sam
-poznam jezike i rad na računalu
-imam auto itd...itd...

Rekao sam joj da mi se sviđa to što ću dobiti posao točno onakav kakav želim makar čekao godinama na što ona nije skužila zajebanciju pa je rekla da je to upisivanje reda radi.
Još sam dodao da su oni firma koja u Šibeniku ima zasigurno najviše posla i to joj je bilo smiješno pa mi se požalila da je i njima situacija postala klimava jer država nema više za plaće.
Ne-ma!
Pokralo!

Iz mladeži HDZ-a svi se redom bune,
a što da pokrademo kad nema ni kune?

Kroz glavu mi je prošlo još i to da se čovjek zaposlen na Birou za zapošljavanje sigurno osjeća jako glupo kad dobije otkaz.
To mi baš djeluje beznadežan slučaj, al teti to nisam spominjao jer je ionako stekla dojam da nisam normalan.

I došao sam kući!
Prvi dan totalno ludilo!
Jebo te što je dobro kad dobiješ otkaz!
Vremena kao u priči!
Danas neću ništa raditi, ali već sutra počinjemo sa intenzivnim traganjem za bilo kakvim namještenjem.
Dok ne upali opcija kojoj se nadam.

SEDAM DANA KASNIJE….

Ćistin garažu, iden u poje ćistit masline, sredživan oko kuče…posta san ki Klaus.

DESET DANA KASNIJE....

Zove biro, sisu ti jebem!
Da ne funkcioniraju hrvatske institucije.
Tko je to rekao zabijem li mu tupi nož među oči?

I to vrlo atraktivna ponuda.
Instalater struje kod nekog privatnika.
Mjesto obavljanja djelatnosti-obližnja Rogoznica.
Do Šibenika trideset kilometara do obližnje Rogoznice još četrdeset.
Sedamdeset u jednom pravcu.
S 'MIG-om 21' manje od minute.
Na vrancu dva sata galopa.
Uredno sam se javio čovjeku koji me, normalno, odbio, a teti na birou rekao da sam upro sve snage u to da dobijem to atraktivno namještenje da me u startu ne bi skinulo sa državne sise.

UTJECAJ NEZAPOSLENOSTI NA LITERARNI IZRIČAJ

I onda je u to vrijeme izbila ona afera sa generalima koji primaju dvije penzije.
Jednu krasnu hrvatsku i jednu smrdljivu bosansku.
Kako mi je prag tolerancije bio izuzetno nizak napisao sam minijaturu pod nazivom 'Usraše' jer mi je neshvatljivo da se sve ove godine otkida od moje crkavice da bi neki 'ljudi' dobivali obilnu mjesečnu naknadu za koju nisu ni kurcem mrdnuli.
Epizoda se zvala 'Usraše' i obrisao sam je kako bih je čim prije zaboravio.
A i postojala je realna opasnost da mi netko ugrozi fizički integritet, a dobiti po pički radi 'SPIG'-a se ne isplati.

Koliko god mrzim sve ljude kojima je smisao života 'pare,pare,pare...' problem je što bez tih smrdljivih novaca ne možeš.
Prva dva dana sam se veselio ptičjem pjevu i leptiru u letu, šetao bos po proplanku i radio cvijetne vjenčićče od maćuhica, a onda se u autu upalila rezerva i morao sam natočiti.

U ta dva mjeseca nezaposlenosti najviše skidam kapu svom kolegi Marcusu GangamStyleu jer sam zahvaljujući svom angažmanu u 'Sačmaricama' imao nešto gaža. Nije bila lova kao ljeti, ali kad nemašbaš ništa svaka mala dobro dođe i počneš primijećivati svašta...npr. da je pušenje štetno.
Besparicom protiv pušenja!!!!

A kad te, nakon što cijelog jebenog života nikad nisi zaplovio čarobnim vodama minusa na tekućem, zove bešćutni službenik Reiffeisena da priupita zašto nema nikakvih uplata i kad se ti njemu tu nešto moraš opravdavati osjećaj je blažen.
Osjećaš se kao govno iz nosa.


NAJVEĆI TRENUTAK SLABOSTI U CJELOKUPNOJ POVIJESTI 'SPIG'-a

Najopasnija stvar kad čovjek ništa ne radi je to što puno misli.
Mislim, ja sam sam sebi non stop izmišljao neke zanimacije, ali sam sebi postaneš pretežak pa non stop misliš.
Zato je među lažnim invalidima Domovinskog rata niska stopa samoubojstava jer da imaju čime misliti poubijali bi se svi do jednog.
I to isti dan.
Veselio sam se danu kad ću se opet zaposliti kako bi tim plemenitim ljudima u trenerkama živih boja mogao omogućiti nesmetan odlazak u kladionicu.

Kad čovjek puno misli, onda obično počne misliti nešto loše...(dva mjeseca bez posla nije ništa u usporedbi sa ljudima koji su bez posla tri godine, ali ja sam dosta emotivan čovjek pa Vam iznosim svoje iskustvo.I zahvaljujući mom urođenom literarnom talentu epizoda je dosta zabavna.)

Dale kad čovjek puno misli postane sam sebi težak i ništa mu se ne da.
Doduše, uspio sam napraviti jedno pravo, pravcato umjetničko djelo o kojem ćete čitati u jednoj od idućih epizoda.

Zato mu sve počne ići na živce.
A onda nije trezven već želi proći glavom kroz zid.

BORANIJA

I onda je tako meni jedno popodne Luxonova cura pokazala kako Sila i Boran plešu na taktove 'Hej Boro lepi Boro' što sam ja stavio na 'SPIG' očekujući svekoliku podršku čitateljske publike od koje će mi serotonin skočiti do neslućenih visina.
Ako Vam netko tko piše blog kaže da mu nije bitno koliko ima komentara laže kao kučka.
Meni je bitno i valjda baš zato što mi je to tako bitno me nitko ne jebe ni pet posto.
Osim šačice najvjernijih!


Ispod Boranije je bila 'SPIG'-ova KVISKOTEKA koju sam onako nezaposlen marljivo sastavljao tri dana.
Tri jebena dana listaš knjige jer te to veseli i očekuješ kakvu takvu povratnu informaciju.
Kurac!
Nije to tećica s gulašićem!

Uglavnom jedan od Vas je lucidno primijetio da je Boranija u usporedbi sa 'SPIG'.ovom KVISKOTEKOM najobičnije smeće i u tom trenu je nastupio taj trenutak slabosti svojstven samo najvećim...jadnicima.

Da se razumijemo ne osuđujem niti jednog štićenika Blogerske udruge Hrvatske (B.U.H.A) jer zašto bi te netko komentirao, ako ti ne pratiš njegov umjetnički izričaj već ove padobrance sa strane kojih ima zasigurno više nego blogera...evo npr. vidim po stijegovima da se na 'SPIG' navukao neki Bosanac i sad zamislite da se ja vozim po industrijskoj zoni Sanskog Mosta i pogodim čovjeka sa autom, odvalim mu zadnji desni blatobran i onda jedan drugom počnemo jebat majku i tek kasnije kod suca za prekršaje on shvati da sam ja Maurice Spigorovsky, a on Ibro Spigovac.
(usprkos ogromnoj količini duhovitosti u prethodnom odlomku Ibro neće ostaviti komentar, pazite što sam Vam rekao)

I onda sam se ja, ponešen slabošću, i uzrujan što je kraj moje Kviskoteke koja svojim šarmom naprosto plijeni uzdahe na Blogu dana završio neki suhi prosjek.

Nezaposlen, rezigniran, ljut, nemoćan, odbačen i onako jadan sam se toliko uzasrao da mi je na to moj prijatelj Pexa zviznuo jednu tako kvalitetnu literarnu šamarčinu da me momentalno spustio na zemlju i.....obrisa ja i Boraniju.
Zbog nje ne bih dobio po pički, ali bi me uvijek podsjećala na te trenutke sveopćeg jada.

DVIJE NAJBOLESNIJE REČENICE SVIH VREMENA

SILA

Nego kad sam već spomenuo Boraniju volio boih citirati jednu od dvije najbolesnije rečenice koje sam čuo u životu (i to obje u zadnja dva mjeseca).

Ako spadate u alfa mužjake, ne vjerujete u ljubav, kad vidite zgodnu djevojke se preko traperica ulovite za kurac i mrdate njime gore-dolje u njenom smjeru i ako bi Hugh Grantu čekićem najradije razbili zube moja fasciniranost Silom ostat će Vam enigma.

Uglavnom, da bi shvatili dubinu citirane rečenice moram objasniti da je Sila moderna urbana cura koja je dovedena u pleme i prema folklornim običajima protiv svoje volje udana za agu.
Kako joj se nakon vile sa bazenom nije svidio život na guvnu među balvanima nagovorila je brata i njegovu ženu (inače aginu sestru) i bježe u Istanbul.
Čast plemena je tako okaljana da se ljaga može sprati jedino da aga ode u Istanbul i pobije u Tarantinovskom stilu sestru, ženu i zeta.

Aga uzima pištolj i ide u Istanbul (iako ne znamo kako je s pištoljem prošao aerodromsku kontrolu) i budući da je aga za razliku od plemena normalan čovjek ne pada mu na pamet tako nešto i želi Sili umjesto metka 7,62 uvaliti neki drugi metak njegov otac zbog toga pada u depresiju i izgovara tu čuvenu rečenicu.
Udahnite duboko:

NEĆU MOĆI MIRNO UMRIJETI DOK MI DJECA NE BUDU POD ZEMLJOM.

Vala, pravi muškarac, čast je čast!
Jebo život djece, bitno da se onaj nepismeni brko zamotane glave ne ljuti na tebe.
Jadan Bože!

I za ljubitelje 'Sile' još jedan detalj koji smo od milijunskog auditorija, vjerujem, primijetio samo ja.
Na onoj trošnoj kamenoj kući u kojoj žive Silini otac i majka nalaze se dva pijata za satelitsku.
LNB-e nisam uočio.



TREBA NJEMU UPUTNICA ZA PSIHIJATRA

I dok je rečenica Firuz-age...još jednom ću je ponoviti...'Neću moći mirno umrijeti dok mi djeca ne budu pod zemljom'...najobičnija zabavna glupost za čitateljice 'Glorie' i...hm...mene, u periodu moje nezaposlenosti i povećane osjetljivosti na vanjske podražaje jedna spodoba je izrekla nešto od čega mi se zaledila krv u žilama.

U jeku najveće medijske pompe oko jedne od najnebitnijih stvari ikad zvane 'zdravstveni odgoj' pojavio se jedan Božji pastir i ogorčen na ogroman broj Hrvata koji znaju čitati i pisati izjavio da - HRVATSKOJ TREBA OLUJA!!!

Da je to rekao bilo tko drugi, mene ne bi bilo briga, ali kad to izjavi netko za kojeg su glupe ovce spremne izgubiti glavu onda je situacija ozbiljna.
Svi znamo da je u ovoj zemlji još puno ljudi koji su svoje ustavno pravo na umnu zaostalost spremni braniti oružjem.
Ima ih kao govana i koliko god bilijardi dolara HDZ odnese iz zemlje oni će uvijek glasovati za njizi.
Za takve sam pripremio jedan veseli rebus koje će Vas razgaliti.

VESELI REBUS

Dakle, uskoro će izbori!
Kandidati nestrpljivo spremaju izborne govore, u foto shopovima brišu bore kako bi na jumbo plakatima bili što ljepši, briju jaja da na im na domjencima ne bi ispadale dlačice oko wc školjke kad idu mokriti, ministar Šuker jedva čeka nastaviti gdje je stao, a za Milinovića su u Lici zaklali najljepše prase.....
SDP je čak iz usta mene kao rođenog Rječanina ništa doli jedan obični kurac, Laburisti nisu nove nade već SDP-ov i HDZ-ov kadrovski deponij....

Kako bih Vam predstavio svog omiljenog kandidata sastavio sam mali rebusić od kojeg će Vam na licu zaigrati smiješak.
I uvijek ćete ga se sjetiti kad vidite njegove pametne okice koje kažu da će Hrvatska biti Zemlja sranj...pardon znaja.
Znači da priznaje da je ovih dvadesetak godina bila zemlja idiotizma, a i to je već nešto.

UŽIVAJTE:

'Koji je sad pa ovo kurac?', zapitalo se bar deset tećica s gulaščićem.
Čekaj, čekaj…Mark…mač…kurac…list…slovo A….nije ni čudo da te ne komentiraju predaleko si otišao…

Dakle, pomoć stiže!
Na mom virtuoznom crtežu je glavom i bradom Komandant Mark, a strelica pokazuje na njegovo spolovilo. Prema tome, to je...Markov ud?...neće ići...Markova kita?....opet ništa....Markov milokliz?...(molimo Aralicu i članove DHK-a da ne čitaju 'SPIG')....Markova prčina?....opet ništa.
Markov nadmudnjak?....Markov podpupnjak?...Markov predšupnjak?....Markov đoka?....

Teže je nego što ste mislili, znam, ali idemo probati još jednom:

Markova pimpač?....Markova kara?....čekajte, čekajte....Markova kara....Markova kara....Markova kara…Markova kara….jednostavnim rotiranjem postaje kara Markova...kara Markova....ovo postaje uzbudljivo.....imamo još list i slovo A.

Dame i gospodo čestitam od srca!

KARA+MARKOVA+LIST+A


Jedna, jedina i nenadjebiva KARAMARKOVA LISTA!!!!

Za Hrvatsku Zemlju znanja
da ne bude u njoj sranja
Ide cestom zmija šarka
glasajte za Karamarka!!!!!




UMJESTO KRAJA................

Svima koji ste iščitali ovu mamutsku povratničku epizodu od srca čestitam!
Pexa, sad vidiš u čemu je bila kvaka!
Drago mi je da i dalje misliš da je 'SPIG' bez konkurencije!
Pa i ako ne misliš!

Slijedi happyend!

U onom velikom prostoru gdje smo prije tri godine radili Luxon i ja i tijekom zimske fjake postavili temelje samostalnog, suverenog i nesvrstanog 'SPIG'-a sada je nova firma.
Profesionalnija i ozbiljnija!

Luxon i njegove dvije drage kolegice već dvije i pol godine solidno rade i dobro im ide.
Odlaskom firme u susjedstvu (gdje sam radio ja) proširili su prostor i trebao im je još jedan čovjek.
Mislim da ga poznajete!

Lesi se vratio kući!
Vau-vau!
LA VITA E BELLA!




Post je objavljen 06.02.2013. u 10:39 sati.