Ljudi moji...nikad nisam bio toliko švorc otkako je počela ova 2013 godina,a ko zna neki kažu da je 13 čudan broj,koji možda donosi sreću ili nesreću,a kako je meni krenulo,citirat ću onu narodnu ''PO JUTRU SE DAN POZNAJE''...ne piše mi se baš najbolje mojem takuinu,koji je i inače više polu - poluprazan u ovoj godini.Znao sam biti švorc,ali to su bili relativno kratki periodi,ne duži od tjedan dana i uvjek sam se do sada nekako provlačio kroz iglene uši,ali sve mi se čini da su se ove godine te iglene uši jako,jako suzile i smanjile,pa će sam prolazak kroz njih biti vrlo otežan.
Znam,znam...mislit ćete sigurno da sam jedan od onih koji ko bajagi traže posao,a mole boga da ga ne nađu..e pa nije baš tako.Redovito pratim zbivanja na burzi rada...što preko interneta,što na oglasnoj ploči...raspitujem se okolo...međutim koliko god se trudio,posla možda negdje i ima,nisam po tom pitanju izbirljiv,uhvatio bi se bilo čega,pa makar to bilo i tjedan dana,ali ja nikako da ubodem to pravo mjesto.Uvjek nalazim odgovor ''za sada još ne uzimamo nikoga,uzimat ćemo tek od četvrtog mjeseca''.Ko će čekat do onda,meni već sad gori pod petama.Možda i jesam kriv za ovo svoje sadašnje stanje zato jer se prošle godine nisam dovoljno trudio da neđem posao kad sam prekinuo radit ljetos u srpnju u građevinskoj firmi jer su uzeli godišnji.Nadao sam se da će me poslije godišnjeg od 15 dana opet uzet nazad...ali šipak..nije bilo potrebe,jer nije više bilo toliko posla,pa sam tako nadajući se bio bez posla do berbe maslina sredinom listopada.Novac od zarade sa građevine se potrošio,u maslinama sam dobijao crkavicu..kao i svi ostali berači...ma da skratim...sve u svemu jedno veliko sranje.Na svu sreću imao sam onih 9 mjeseci u dvije godine,pa sam 10,11 i 12 mjesec dobijao naknadu sa zavoda za zapošljavanje,koju sam najvećim djelom potrošio za režije u kućanstvu i nešto malo za hranu.Nikakve nove robe za sebe u smislu odjeće i obuće nisam kupovao već dvije godine.Uglavnom to vam je kratki sažetak moje trenutne situacije.
Sve u svemu nekako mi je ipak utjeha u tome jer sam dugo godina radio u inozemstvu i kad sam se vratio,mislio sam da više nikad neću odlazit nazad...ali kako sila zakon mijenja..opet sam pred nekoliko dana poslao dva zahtijeve sa molbom,životopisom i preporukama na dvije riječne brodarske firme.Budući da sezona starta negdje u ožujku i ako sreće bude opet ću se zaposliti u inozemstvu.Ponekad se stvarno zapitam,jer sve kako slušam preko medija o tome kako će neke stvari se promijenit kad uđemo u tu Evropsku uniju za nekoliko mjeseci,samo pitanje je dal na loše il na bolje.Jer kako slušam sa strane i čitam,mišljenja su svakojaka,od toga da ćemo se tek onda uvalit u govna,do toga da će se mnoge promjene desiti s vremenom od kojih ćemo imati koristi.Sve nekako prevladavaju mišljenja koja se nekako da tako nazovem prelamaju u nijansama sive boje....sve u svemu više loše nego dobro...međutim ja pamtim jednu uzrečicu koju je moja pokojna mati znala reći..a to je:..NIKAD NIJE BILO DA NEKAKO NEĆE BITI...UVJEK ĆE BIT NEKAKO..pa se s toga previše ne zamaravam mišlju oće li nam biti bolje ili lošije kad se Europeiziramo.Važno mi je samo da bude zdravlja i posla..dodao bi tu i ljubavi.Na kraju krajeva ne moram biti bogat,a niti previše siromašan da bi me to usrećilo.Dovoljno je da imam bar ono osnovno..dovoljno...a to je..nad sobom,u sebi i pod sobom...šta bi Istriani rekli...U se',na se' i pod ase',ali da us to imaš i neki pošten posao,koji je pošteno plaćen
Post je objavljen 06.02.2013. u 00:48 sati.