...blizi se Valentinovo...Dan sv. Valentina ili Dan zaljubljenih blagdan je koji se obilježava 14. veljače....
grad se puni srcima...srca napadaju iz izloga...sa reklama...
1.1.2013
probudila sam se i upalila mob...
nista...
ni poziv, ni sms...nista...
kacim se na mob, fb i pisem poruku
08.00
Mala Li "cijelu sam se noc budila,gledala na phone da vidim si zvao,hoces li doci i nista..
Jako sam tuzna
Pa zar sam stvarno bila u pravu dok sam sinoc izvalila da ti mene uopce ne volis i da ti nije stalo?
Pokusavala sa te potaknuti da se sjetis da mi treba zagrljaj,da dodjes meni,da me poljubis,zagrlis i da bude sve ok,ali ti nista
Pa kako je moguce da si tako brzo sve zaboravio?
Di je onaj covjek od samo par dan prije koji se kleo da nije kao drugi i da ne trebam brinuti nista?
Jako si me razocarao Bepice
Jako sam tuzna 
09:56
Bepo "Tu sam isti kao i prije. Moguli doci kada malo jos dodem k sebi.."
10:05
Mala Li "mozes"
10:06
Bepo "Vidimo se"
od laganog shoka, bila sam nekako "pomucena" nekako mi je sve bilo ravno....
Bepica je stigao oko 11, ne sjecam se tocno vise, bilo je to davno...
otvorila sam mu vrata sa salicom kave u ruci..
Einy je bio presretan..on jednostavno OBOZAVA goste, a Bepica mu je bio jedan od drazih....
nakon sto se se propisno izpozdravljali, Bepica me pogledao i rekao mi "pa cemu tolika frka, pa vidis da sam tu, uostalom bio sam tu dvije noci ranije"
drzala sam salicu objema rukama grcevito i u shoku ga pogledala u oci
"ti STVARNO nisi svjestan sta si napravio?" rekla sam i rukom ga udarila u rame pri tome proljevajuci kavu po sebi i po podu...
u meni je nesto puklo i suze su mi pocele teci nemilice i kapati niz lice...
povukla sam se u kut kuhinje i dalje stezuci salicu na pola prolivene kave kao da mi zivot o njoj ovisi...
Bepica je uzeo ubrus i pokupio kavu s poda...
"smijem li spustiti roletu da mogu doci do tebe da te zagrlim?" pitao je preplaseno (sjecate se straha od toga da ga netko gleda...a ja imam susjede na 6 metara od svog stana..)
nisam ga ni pogledala...
i dalje su tekle suze a pocelo mi je i curiti iz nosa...nisam bas bila prizor za pozeljeti...
dozivjela sam shok..nekakakv zivcani slom lagani..tresla sam se i nisam pricala nista...
Bepica je spustio rolete i prisao mi..otgnuo je komad ubrusa i brisao mi suze i bale iz nosa...
i dalje nisam govorila nista i cvrsto sam drzala salicu kave u rukama ispred srca...
pokusao me nespretno zagrliti, nije nista govorio...
tupo sam gledala u radnu plohu kuhinje i rekla mu kroz suze totalno nepovezano..
"Einya treba izvesti van kakati, nisam isla...nisam mu hrane dala....
ja...ja se ne mogu zaustaviti...trebam leci...tako jedino...umirim se...poslije cemo pricati..."
gledao me razrogacenih ociju i jedino sto je rekao bilo je "a ti mislis da ce mi on dati da ga izvedem van?"
"da" promucala sam..."slusa on..dobar...krevet.." rekla sam i krenula ka krevetu sa salicom u rukama...
zaustavio me i uzeo mi salicu...
kao u transu sam krenula prema krevetu..
suze nisu stale teci....
vukla sam se kao kakva slomljena lutka...
slomljenog srca....
jako los osjecaj....
dosla sam do kreveta i legla na njega onako obucena...
sklupcala sam se u polozaj fetusa i dalje se tresla placuci....
Bepica je uzeo lajnu i dozvao Einya...obukao je jaknu i izasao s njim van....
....
danas je Einy bio moj pomocnik na poslu 
naime, pokazivala sam mu kako izgleda moj radni dan 
prvo smo "skoknuli" do bolnice u Dubravi da dam teti vampirusi malo krfce...
Einy je cekao u automobilu to vrijeme...
skidam kapu organizaciji u KBC Dubrava....ne da su organizirani, nego jesu!
Na vadjenje krvi sam cekala samo 15 minuta!
ne znam je li tome pridonjela cinjenica da sam dosla 15 minuta prije kraja vremena za vadjenje krvi ili je to tako, no u svakom slucaju, eto...bilo je brzo i bezbolno...
tek kad sam se vratila do auta pustila sam Einya da malo protegne nogice i kaka...
sljedeca stanica Allianz...kavica....
nakon Allianza isli smo na teren snimiti analizu jedne parcele na kojoj bih trebala projektirati neku kucicu....usput sam mozda nasla posao, jednu legalizaciju...za sada sam ostavila vizitku, pa cemo vidjeti sto dalje...
poslije uslikavanja pola susjedstva oko moje parcele isli smo doma...Einy na spavanje a ja na crtanje...
U 5 sati smo pokupili Noru u Dubravi pa s njom krenuli na jos jedna dogovor oko jedne lagalizacije..
kad smo dosli na odrediste, Einya sam ostavila u autu....
jako je protestirao!
Prvi sam puta cula da toliko LAJE!!!
zena je rekla "pa ja se ustvari bojim pasa, ali cura mi nema doma, pa moze i on unutra...
I tako je i Einy zavrsio na razgovoru i dogovoru oko legalizacije
Ne moram ni reci da je sarmirao i zenu i njenog oca i supruga...bio je olicenje dobrote, lijepih manira i spavanja bez hrkanja!
kad je bilo vrijeme za poci, samo sam na glas rekla "idemo sad do Gigi, a di je Gigi?"
na sam spomen njena imena, Einy je pojurio ka vratima...
je, Valentinovo kuca na vrata....
Post je objavljen 05.02.2013. u 22:11 sati.