dvadeset tisuća blatnih noćnih sati ispod milja
i kilometarski logo nad čelom u koje si zamaskirao predaju:
i nitko ne vidi
i nitko ne misli
i nitko nikada ne postaje tajni znak
osim cvijeća koje šalješ sondi
tog puta kroz koji udišeš
strah.
jedan način ili drugi,
dvadeset tisuća koraka
do nečega
od
i san koji si sinoć sanjao. pohranjuješ se.
boriš se da dan nema nikakvu trajniju percepciju
jer oni, tvoji misaoni prospekti,
nikada ne spavaju.
rukotvorine ispadaju smiješne. ti
ispadaš iz tih kutijica
kroz koje ti mašu.
logo koji si sam skrojio
u tebi
kroz tebe
zabija te u prah.
Post je objavljen 05.02.2013. u 09:36 sati.