Inspirirano "živim mrtvacima - ljudima u tramvaju u jutarnjoj smjeni)
- Črtomir Gnjidić?
- Ja sam.
- Sjednite molim. Vi ste sljedeći na redu za razmještaj.
- Kakav razmještaj? Gdje sam to ja?
- Ovo je Ured Za Nebeske Poslove. Mjesto odakle se duše razmještaju u svoja krajnja odredišta.
- Duše? Samo malo, zar to znači da sam ja mrtav?
- Naravno da ste mrtvi. To je jedini način da dođete u Ured Za Nebeske Poslove. Nije valjda da niste svjesni da ste mrtvi?
- Znam samo da sam čistio balkon na sedmom katu zgrade. Siguran sam da tada nisam bio mrtav.
- Tvrdite da niste svojevoljno počinili samoubojstvo skočivši s balkona?
- To je suludo. Zašto bih to učinio? Ja sam zadovoljan svojim životom.
- Hm... Ako je tako kako tvrdite onda imamo problem. Jeste li posve sigurni da niste podsvjesno poželjeli da skočite s balkona? Nekad je to sasvim dovoljno da se okarakterizira kao samoubojstvo. Znate ono „ Mišlju, riječju, djelom i propustom,,,“
- Sasvim sam siguran da nisam htio umrijeti. Mislim da ste gadno pogriješili. Ispravite pogrešku i vratite me nazad.
- To nije tako jednostavno. Naime, postoji procedura i naravno tu je i administracija, ishođenje dozvola. Vi ste mrtvi već dva mjeseca.
- Molim?! Dva mjeseca? Kako je to moguće? Ja imam dojam da sam bio živ prije deset minuta.
- To je stoga što ovdje vrijeme nema značenja. Ovdje je uvijek „sada“, nema sutra ili jučer.
- Iskreno, to me nimalo ne zanima. Ovdje sam vašom greškom i zahtijevam da ispravite situaciju.
- Ne razumijem kako je došlo do ovakvog propusta. Ako je vaš boravak ovdje nelegalan to znači da nemamo raspoloživi krevet za vas.
- To uopće nije problem. Ionako ne budem ostao dugo ovdje. Koliko vremena treba da me vratite nazad?
- Vratiti nazad? Bojim se da to nije moguće. Mi ne vraćamo duše nazad.
- Kako to mislite ne vraćate nazad? Što to znači?
- Sve duše koje dođu u Ured Za Nebeske Poslove, njima je već određeno odredište. Samim time njihova su bivša tijela postala nedostupna i neupotrebljiva.
- Ali ako ja nisam ni trebao biti ovdje onda moje odredište nije ni određeno. Zapeo sam na ovom mjestu. Ne mogu naprijed niti nazad a sve zbog vašeg previda.
- Smirite se gospodine Gnjidić. Pokušavam pronaći neko rješenje ove situacije, ali shvatite da se ovakve pogreške nama ne događaju. Smrt je inače veoma precizna i odgovorna u svom poslu.
- Zar me ne možete vratiti nazad u moje bivše tijelo? Vratiti vrijeme nazad ili nešto slično?
- Morate shvatiti da to nije tako jednostavno. Već smo platili honorar smrti što je dovela vašu dušu i samim vašim vraćanjem u bivše tijelo mi bismo imali veliki financijski gubitak. Smrt naime ima klauzulu u ugovoru koje je oslobađa vraćanja honorara u slučaju pogreške. Uostalom kao što sam već napomenuo, mi ne vraćamo duše nazad. Otkako postoji Ured Za Nebeske Poslove to smo učinili samo jednom, ali radilo se o „Šefovom sinu“.
- Ovo je nečuveno. I što sad?
- Nazvat ću svog nadređenog i tražiti naputke.
- Da, učinite tako.
Minutu kasnije (ili ti istog trena).
- Ne javlja se na mobitel.
- Zovite Šefa onda. Zahtijevam da me se vrati nazad u moj život onakav kakav je bio.
- Čak i kad bi Šef to odobrio ne bismo vas mogli vratiti u isti život kakav ste imali, pošto taj život više ne postoji.
- To nije pošteno. Ja sam cijeli život živio pošteno i u skladu s naputcima svoje vjere i nisam zaslužio ovakav tretman.
- Potpuno vas shvaćam ali mi nismo pripremljeni za ovakve slučajeve. Ovo je posve novo iskustvo za nas.
- I za mene je vjerujte mi.
Zvoni mobitel.
- Halo? Da, zvao sam Vas. Imamo problem za koji nema rješenja u Knjizi Procedure. Da. Gospodin Gnjidić. Ne, nije na popisu. Doveden kao samoubojica ali ispostavilo se da je došlo do pogreške. Da, izričito želi nazad u svoj bivši život. Da, potpuno razumijem. Ne, nisam. Znate da Šef ne voli kad ga se ometa dok traje Sulejman na televiziji. Ali to nije moje područje. Zato sam Vas i zvao. Aha, razumijem. Hvala puno.
Dakle gospodine Gnjidić, postoje samo dvije opcije kojima se može riješiti ova pogreška.
- Slušam.
- Prva je da vas upišemo kao nesretni slučaj uzrokovan srčanim udarom i da ostanete ovdje kao savjetnik za izgubljene duše.
- Ne dolazi u obzir. Želim nazad u svoj divan život.
- U tom slučaju ostaje vam samo jedna opcija.
- A to je?
- Probudite se.
Puno ljudi ne zna da umiru iznutra, i samo naizgled izgledaju živima. Svako ih jutro vidim u tramvaju i svaki si put obećam da neću biti poput njih. Zato i u 4:00 ujutro ja stavljam smješak na lice.
Post je objavljen 03.02.2013. u 15:31 sati.