- Ideš sa mnom na maskembal?
- Nisam sigurna, nemam masku.
- Hoćeš biti moja robinja?
- Molim?
- Pa da, ja ću se maskirati u Arapa, imam i palestinku, crno-bijelu, negdje, a ti se zamotaj u onu svoju zlatnu zavjesu.
- Jesi ti normalan, pa ona zavjesa je koštala samo jedna polovica 300 kuna. To je jedino moderno što mi je dida dozvolio da stavim u kuću.
- Ma hajde, pa ionako uz onaj stari namještaj, drvene šalaporke i kameni pod ne ide ništa moderno.
- Ali moja zavjesa...
- Kupit ću ti novu, samo to je večeras, pa nemamo puno vremena. Srećom imaš dugu kosu, a ako se zamotaš ne trebaš masku.
- Samo se ti smij, smijat ću se ja kad te namažem viksom, znaš, Arapi su tamnoputi. Tako ću te namazati da nećeš moći skinuti tri dana.
- Ali ja nemam viksa.
- Imam ja.
- Ali to nije zdravo.
- Ovaj kojeg ja imam je sa pčelinjim voskom, ne može biti zdravije.
- Dobro, dobro...
Davno je pala noć, dvoje zamaskiranih su sjedili među ostalom karnevalskom svitom, muškarac u bijeloj halji Arapina, skrojenoj od lanene plahte i žena u zlatnim haljama, sa zlatnom krinkom. Večera je bila jako ukusna.
- Gledaj ove - lagano joj dotakne lakat
- Ha ha, pa pravo su se pripremili, kombi, krevet na kotače, pacijent... Ma daj, pogledaj šta drže na polici ispod ležaja. Rakija, klipići, špek... ha ha ha... likarije...
- Dobri su nema šta, samo malo kasne, večera je pri kraju.
- Pljačka! - poviče odjednom pacijent i izvadi pištolj iz jastučnice. Izgledao je kao pravi, metalni je bio.
- Isuse, Marko, ovo su pljačkaši - problijedila je
- Samo mirno - policija je u blizini, sve će biti dobro - umirujuće će Marko - ... možda - pomisli
- Muški na lijevu stranu od šanka, žene na desnu! - poviče pacijent-pljačkaš, dok su njegovi prijatelji liječnici i medicinske sestre izvadili oružje i počeli mahati razdvajajući parove.
- Stiže pojačanje! - uzvikne pacijent
Veliki crni kombi je stao pred ulaz restorana, tri dečka, u crnom sa maskama Anonimusa užurbano su izašli iz restorana, razmakli su stolove pokraj ulaza i iz kombija počeli donositi velike kutije. Gosti su zabezeknuti i ustrašeni gledali što se događa. Jedna medicinska sestra je skinula bolničarsku kapicu, uzela blokić i krenula prema dečkima, a jedan medicinski brat je krenuo prema damama.
- Svi predajte svoje telefonske brojeve, vrijeme je da ovaj Party živne! - uzviknuo je pacijent, skinuo je masku i skočio je pred uplašenu publiku. Za nekoliko trenutaka Anonimusi su iz velikih kutija izvadili zvučnike i instrumente, a ostatak benda bolničara i dvije prateće pjevaćice su zabavljali goste. Visoka razina adrenalina je ubrzo pretvorila mirnu večer u razuzdanu zabavu.
Marko i Ana su brzo odustali.
- Uf ovo je bilo nešto, nikad nisam sudjelovala u ovakvom performansu.
- Ah.. ja sam bio i prošlih godina, dečki uvijek nešto smisle.
- Sram te bilo, a nisi mi rekao.
- Pa ovako ti je bilo zanimljivije
- Ti si stvarno mangup!
- Ajde, večer bi bila bezveze da nisu izveli ništa, svi su samo čekali da vide što su pripremili. Dobri su to dečki.
- Meni je srce skoro stalo.
- Ove godine su bili prilično uvjerljivi.
- Idemo kući?
- Idemo.
Post je objavljen 03.02.2013. u 12:26 sati.