Samo poljubac jedan, mali, pitanje je tvoje, mogu li svratiti, tu sam u blizini? Naravno da možeš, pa uvijek su moja vrata za tvoj dolazak otvorena, odgovaram sa smiješkom. Znaš da mi svaki tvoj dolazak osmjeh na lice stavi. Kratko će tvoj zagrljaj trajati, ali požuda će mu stisak jačati, usne će tvoje zaroniti između proplanaka bauljajući kao pijanac, lijevo, desno, u svim smjerovima uspinjući se do samog vrhunca koji se uzbudi i uzdigne čekajući da ga usne tvoje obuhvate. Kratko samo, kažeš, tek da osjetiš ovo vrelo tijelo koje zbog tebe nikad vatru ne gasne. I ne skidaš odjeću samo me utisneš u otvoren kaput kao da me sakrivaš, kao da ćeš me tako prokrijumčariti u tvoj život i izvan mog doma. Stisak pojačaš, a tvoje mi tijelo govori koliko je strast uzavrela putujući od poljupca do prepona pa nogavica mijenja oblik puneći prostor željom znanom. Samo poljubac, još jedan i molim te idi, znaš da moraš, znam da moraš, a sutra, sutra je novi dan koji ćemo okruniti već ranim jutrom.
03.02.2013.
Post je objavljen 03.02.2013. u 11:07 sati.