U listove, fotografije
pred očima, kapute u prolasku, kino ulaznice
na odlazak, dolazak, na čekanje...
sijeku nas linije
neke druge materije
a ti tako brzo mijenjaš raspoloženja
možda jer si priznao da nemaš razloga ni za jedno ni za drugo,
tugu ili sreću,
tvoje je lice nevidljivo pred poznatom masom
nekog potrebnijeg zraka, sasvim običnog
lice isprekidano linijama
nas sijeku neke druge linije i tko zna tko je za nas,
za ugodno odsjedanje na crnu plohu polijepio zvijezde
(i toliko o tome, eto ih svaki čas
otpadaju)
ne bih nikako rekla jer tvoje mi je lice pokazatelj
da su to naprosto otkucaji sata,
listanje kalendara
ne
ja sam u to sigurna –
nas sijeku linije neke
druge materije.
(i odakle ti ideja da bi se u tom,ionako očiglednom bućkuriššu, razbacanoj vremenskoj liniji, fotografija
moglo išta reći, izjasniti neki dojam ideju o nečemu,
ili bi ti samo da te dugo dugo gledam.)
Post je objavljen 02.02.2013. u 22:08 sati.