Pregled posta

Tko to krade Bogu dane?

Prošlu temu završili smo raspravom o tome što je to krađa?!
Jedan optimistični bloger je napisao za novu vlast:
„ha, pa dobro, nemaju pojma, jasno je to :-)))
Ali za sada još ne kradu, barem ne na veliko. Zato jer mi bolje gledamo ili zato jer su takvi samo po sebi, ne znam...Ali je tako.
I tu vidim napredak:-))))
Odgovorila sam mu kratko na taj komentar:
Krađa nije samo onda kada se krade lova. Nepotizam je oblik korupcije.... a nepotizam i političko kadroviranje caruju. Ima tu poprilično sukoba interesa i sumnjivih likova. Nesposobnost je opasna kao i krađa..... jer krade narodu vrijeme... a vrijeme je novac. Zaključak: Znači, kradu i ovi. Kradu Bogu dane.....
Tu smo stali….. a meni se taj dijalog već nekoliko dana vrti po glavi i pokušavam samoj sebi objasniti što je to sve nama ukradeno, koja je definicija lopova i koliko smo i sami prisiljeni sudjelovati u tom lopovluku.
Po definiciji…. Krađa je kazneno djelo, čini je onaj tko oduzme tuđu pokretnu i nepokretnu imovinu s ciljem da je protupravno prisvoji.
Imovina je po definiciji ukupna vrijednost resursa, odnosno izvora potencijalne imovine, kojima čovjek raspolaže i njima se koristi kako bi ostvario gospodarsku aktivnost.
Propisi jasno definiraju materijalnu imovinu i otuđenje iste kao kazneno djelo. No što je s nematerijalnom imovinom?
Što se dešava kad netko cijelom narodu ukrade osmijeh s lica, nadu u bolje sutra, osjećaj sigurnosti i osjećaj da je svaki pojedinac potreban i važan tom društvu i toj zajednici? Kako se zove kad se u društvu zanemaruju oni o kojima smo svi dužni skrbiti jer se ne mogu skrbiti sami za sebe…. ili kad je zdravstvena zaštita na niskim granama, a obrazovanje u banani… pa roditelji sa strahom šalju djecu u školu… jer nisu sigurni da li će ih netko premlatiti ili možda zlostavljati po nekoj drugoj osnovi?
Lako je izračunati materijalnu štetu koju nanesu korumpirane, lopovske ili nesposobne vlade… ali teško je u brojeve ukalupiti sve ovo što sam nabrojala…. jer to nije mjerljivo u novcu, metrima, komadima ili litrama…. jer teško je izmjeriti koliko litara suza je isplakano ili ne znam kojom bi mjernom jedinicom mogli izmjeriti strah i beznađe? Kako ćemo izračunati kolika je šteta nanesena pojedincima koji su umrli od posljedica takvih ponašanja, kako ćemo izračunati kolika je šteta nanesena nerođenima jer se rađaju prezaduženi i šanse za dostojanstven i slobodan život ukradene su im prije no što su se rodili?
U zadnjih dvadeset godina na vlasti se izmjenjuju dvije političke opcije. Jedni su bili duže od drugih, pa je vremenski moguće odrediti i da je njihov stupanj odgovornosti veći. No bez obzira na to vrijeme…. svi smo mi svjedoci da se iste njuške rotiraju… jedni isplivaju na vodeće pozicije, a druge imenuju za svoje savjetnike, kod sljedećih političkih promjena samo se zarotiraju i tako čuvaju jedni druge. „Ruka ruku mije“. „Čuvam ja tebe, pa ćeš sutra čuvati ti mene“. „Zaposlit ću ja tvog, pa ćeš ti meni sutra zaposliti mog“, „Tko je bliže vatri bolje se grije“… itd… itd….
Njihovi međusobni sukobi su tek parada za narod… obični igrokazi. Oni zajedno piju, jedu i slave… oni surađuju i čuvaju jedni drugima leđa.
Čitam prije par dana kako se Ministar finacija čudi što ugostitelji i dalje pronalaze načine da muljaju kako bi preskočili odredbe njegovog novog Zakona. Ugostitelji će naravno biti zbog toga kažnjeni…. dok je potpuno nekažnjivo biti nesposoban, zlonamjeran i bahat u raspolaganju s državnom imovinom. Zbog neznanja i posljedica tog neznanja nitko neće odgovarati…. jer sve te nesposobnjakoviće i nesigurne neznalice je na neke važne pozicije postavila politika… I uopće nije važno koliko štete je zbog toga nastalo…. koliko je pojedinaca zbog toga uništeno, ranjeno i poniženo.
Ne kužim čemu se to Ministar čudi? Pa kako može od pripadnika naroda očekivati da budu pošteni, savjesni i osvješteni… kad oni koji narodom upravljaju nisu takvi? Krše propise koje sami donose, bahato prijete i ponižavaju. Pa ne kužim temeljem čega očekuju pozitivnu povratnu reakciju od naroda?
U vrijeme dok je vlasništvo (imovina) bilo društveno, dok su radnici upravljali svojim tvornicama… te tvornice su uspješno radile i gradile su se nove. Nisu prije nekoliko desetljeća ti radnici bili bolje obrazovani ili pametniji od visokoobrazovanih i prepametnih ljudi koji danas upravljaju državom…. nego su rezultati bili bolji zato što je egzistencija istih tih radnika ovisila o njihovom radu i odnosu prema imovini koja je bila zajednička… narodna.
Sjećam se vremena kad su se ljudi više smijali, kada nisu sve mjerili u dinarima…. Puno se radilo besplatno – za opće dobro…. Ljudi su se bolje slagali, zajedno stvarali i gradili.
Ovaj narod se u zadnjih dvadeset godina onepismenio, posvađao…. u njega je usađen osjećaj straha, nesigurnosti, bezvrijednosti i beznađa. Nije se to dogodilo slučajno. Baš ovakav narod trebaju ljudi iz političkog vrha. Takvom masom se lakše vlada i manipulira.
Ako propisi garantiraju radnicima neko pravo, a radnici ga ne ostvare, tada se radi o prijevari.
Kako netko tko vara može i ima obraza od onih koje vara očekivati dobru suradnju?
Ponekad ne varaju smišljeno. No na važna mjesta postavili su podobne, a ne sposobne… pa oni jadni ne znaju u skladu s propisima odraditi povjerene im zadatke. Onda „upravljaju“ poduzećima na način da krenu i stanu, ponude pa povuku, potpisuju, daju riječ i toga se ne drže. To su također prijevare. Uprave ne upravljaju poduzećima… to su tek činovnici-poslušnici… prestrašeniji od samih radnika. Radnicima je svejedno da li su te prijevare smišljene ili su tek rezultat nesposobnosti. Da radnici upravljaju svojim poduzećima itekako bi pazili koga postavljaju na koje mjesto… jer bi im egzistencija ovisila o tome tko koji posao obavlja i kako to čini. Vladajućima je važno zbrinuti ljude iz svog krda….. pa dok traje… traje… Važno je i ne dirati one iz suprotnog političkog tabora, jer će vratiti uslugu kroz neko vrijeme.
I onda se ljute kad im kažemo da su svi isti i da su svi lopovi…. jer u svojim mekanim foteljama, luksuznim stanovima, kućama i jahtama, automobilima s grijanim kožnim sjedalima ne osjećaju i ne kuže da je nama tako svejedno da li nam je netko ukrao iz novčanika zadnjih sto kuna za koje smo planirali kupiti kruh djeci ili nam je netko ukrao nadu, vjeru, osjećaj sigurnosti i pravo na dostojanstven život na prostorima na kojima su živjeli i naši djedovi, a trebali bi živjeti i naši praunuci.
I da zaključim. Lopovi su oni koji kradu tuđu imovinu, ali lopovi su i oni koji nam kradu vrijeme…. kradu Bogu dane i crtaju ružnu sliku budućnosti našoj djeci….


Post je objavljen 02.02.2013. u 14:47 sati.