Bijedni li ste, o ljudska taštino, hrpo truleži nakupljana godinama usputnog, ali idiličnog života. Bijedna li je vaša pamet koja se rasipa usput, svakoj novoj osobi koja vas odluči pratiti u stopu zbog vašeg mahnitog i zavodljivog ponašanja.
Bijedni li su svi trenuci provedeni s vama u samoj tišini jer niste bili u stanju izustiti išta smisleno, ili čak logično.
Kaotičnost u odnosima, kaotičnost unutar vaša četiri zida, nezadovoljstvo najljepšim stvarima podarenim jednoj individui u ovom beskrajnom putovanju. Prodavanje magle dobrim bićima, prodavanje magle samome sebi, divne krinke kojima bi se svi dvorjani na balu divili. Bili biste ona koja bježi iz dvorane nikada otkrivena, a ostavlja za sobom nespokoj i razularenost. Savršeno ste obmanjivali, ljudska taštino!
Lijepo ste uvjeravali, lijepo to radite i dalje, nakon svih opekotina. Lijepo zadajete nesanice onima što slute spontano odvijanje, lijepo zadajete bolest i grč na licima, u nemoći da vam iole dobri i privrženi pomognu.
Post je objavljen 01.02.2013. u 23:56 sati.