toliko toga bi sada napisala, ali dovoljno je da poslušaš od početka do kraja ovo iznad ovih riječi i znati ćeš kako se osjećam, stvarno se trudim ali ne ja ne mogu da se pomaknem sa polovine puta a pored mene nitko ne prolazi da me zazove i vrati na kraj puta koji vodi prema dalje.
Zašto si se vratio u moje misli, u moje snove onog trena kada sam trebala biti sretna? Zašto me ne napustiš, zar nisam zaslužila zrno sreće?