Marketing
"LINCOLN"
”Kad dođe vrijeme, dođe i čovjek” *
Abraham Lincoln (1809. - 1865.)
“Koliko god ne volim da budem rob, toliko ne bih trebao voljeti da budem gospodar.
Ovo izražava moju ideju demokratije.”
Pogledala sam film “Lincoln”. Bio mi je malo napor pratiti 150 minuta poznate priče o američkom predsjedniku Abrahamu Lincolnu i Građanskom ratu, koji ni odlična glumačka trojka, Daniel Day-Lewis, Tommy Lee Jones, Sally Field, nije umanjila.
A kako volim Stevena Spielberga, ne žalim tih svojih 2,5 sata potrošenog života. Možda bi mi film bio i zanimljiviji, da nisam prije otprilike 25 godina pročitala dobro napisanu biografiju 16. američkog predsjednika. Film me podsjetio na neke zapamćene detalje, ali se više ne sjećam ni naslova knjige ni autora. Događa se i to; ni net mi nije pomogao u traženju zaboravljenog. Slijedit ću još neke tragove, pa ako uspijem, dodat ću nešto i o knjizi naknadno.
U ovom postu ostavljam par zanimljivih „sitnica“ o kojima razmišljam nakon filma:
D.D.L. je glumac koji bira uloge i u zadnjih 15 godina izabrao je samo tri. Međuvrijeme provodi u Irskoj baveći se stolarijom i praveći cipele. 
Uvjet da prihvati Spielbergovu ponudu bio je, vrijeme: godinu dana za pripremu uloge. U tom periodu se potpuno poistovjetio s likom, i kako kažu, redatelj ga je za vrijeme snimanja oslovljavao sa „mister president“, a on se u porukama kolegici Sally Field, koja glumi njegovu suprugu, potpisivao sa „A.“
Film prati 16 mjeseci Lincolnove vladavine i života, od kraja 1863. do smrti u travnju 1865., kada je za vrijeme trajanja Građanskog rata u Americi, donio proglas o ukidanju ropstva u pobunjenim južnim državama. Taj 13. amandman američkog Ustava je dvije godine kasnije označio kraj ropstva u SAD. Ropstvo američkih crnaca je službeno ukinuto u prosincu 1865.
Najduže ću, vjerojatno, pamtiti scenu pri kraju filma: vožnju kočijom i razgovor bračnog para Lincoln, kada Abraham kaže Mary kako bi se nakon svega trebali potruditi da budu sretni. Dotad su od četiri sina izgubili dva. Nakon tragične muževe smrti, majka je izgubila i trećeg sina.
Kako je danas 1. veljače, kada počinje i kod nas prikazivanje filma, a to je mjesec obilježavanja crnačke povijesti i kulturnog nasljeđa u SAD i Kanadi, prenosim par prošlogodišnjih detalja:
13. amandman, amandman slobode i jednakosti
„U New Yorku je tim povodom brojnim zainteresiranim pružena rijetka prilika da se na najdirektniji način upoznaju sa 13. amandmanom američkog ustava kojim je ukinuto ropstvo crnaca. Naime, u muzeju njujorškog Historijskog društva izložen je jedan, od samo 14, primjeraka amadmana koji nose potpis predsjednika Abrahama Lincolna, 60-ih godina 19. stoljeća najodlučnijeg zagovornika slobode američkih crnaca.
Primjerak amandmana, izložen u muzeju Povijesnog društva je u vlasništvu Davida Rubensteina, američkog milijardera i istaknutog filantropa.
“Kad je amandman bio usvojen i u Zastupničkom domu i u Senatu, Abraham Lincoln je potpisao 14 primjeraka, mada američki predsjednici nisu obavezni potpisivati tekstove ustavnih amandmana. Taj amandman, 13. amandman našeg ustava, simbolizira slobodu i pravo svakog Amerikanca da ostvari ono što sebi postavlja kao životni cilj. Izuzetno je bitno da od malih nogu saznajemo i shvatamo da je to jedna od najvećih vrijednosti Sjedinjenih Država” – ističe gospodin Rubenstein.
*
Među brojnim posjetiteljima muzeja Povijesnog društva koji dolaze vidjeti rijetko izlagani originalni dokument najviše je učenika svih šklolskih uzrasta.
Za srednješkolke Nayu Rogers i Brinanu Rosado 13.amandman je od izuzetne važnosti:
“Bez njega, nitko od nas ne bi imao mogućnosti koje nam se svima nude sada.”
“Da mnogi naši preci nisu htjeli slobodu i za crnce robove, da Abraham Lincoln nije bio toliko odlučan, da zbog toga nije vođen i rat, američki Građanski rat, da nisu toliki ljudi stali na stranu Amerikanaca afričkog porijekla, mislim da ne bismo imali pravičnost kakvu imamo danas.”
*
James Basker, predsjednik historijskog instituta Gilder Lehrman, ističe:
“Vidjeti dokument vlastitim očima, u njegovom originalnom obliku, s potpisom predsjednika Lincolna, i znati da je 620.000 ljudi poginulo u Građanskom ratu kako bi se stvorili temelji odnosa na kojima je usvojen amandman kojim se ukida ropstvo, mislim da inspirira ljude, posebno mlade, da saznaju više o najbitnijim odrednicama procesa izrastanja Sjedinjenih Država u ono što jesu danas.”
Izvor: (Bernard Shusman, VOA, 06.02.2012 01:00)
Published on Sep 13, 2012ClevverMovies
* britanska poslovica
P.S.
A Tarantino!
Ne pitaj me ništa...
(Published on Dec 14, 2012TheSmakius)
DODATAK: 
Sjetila sam se! 
Sinoć, 27. 02., iza ponoći, sijevnulo mi je mislima ime: Irving Stone . Za boravka u Zagrebu, tražila sam bezuspješno neki trag u svojoj biblioteci i pomoć u dvije knjižnice u koje zalazim: Tko je napisao biografiju bračnog para Lincoln?
Nisam dobila odgovor.
I kad sam svjesno odustala, odnekud stiže...klik!
Ime me dovelo do djela.
Jako, jako davno, možda još u osnovnoj školi, pročitala sam „Žudnju za životom“, Stoneovu biografiju Vincenta van Gogha. I danas su prisutni tragovi tuge i „žute kuće“ na laticama „suncokreta“. Sjećam se i davno gledanog filma i Kirk Douglasa sa Van Goghovim šeširom.
To me vjerojatno navelo da kupim knjigu „Ljubav je vječna“, romansiranu biografiju Abrahama Lincolna i Mary Todd. Sjetila sam se i kod kog je knjiga “zalutala”.
Iako pisac Irving Stone (1903. - 1989.) ne zauzima neko značajno mjesto u povijesti književnosti, niti je spomenut kao jedan od izvora pri stvaranju scenarija za film Lincoln, bar koliko je meni poznato, sretna sam što sam ga uspjela iščupati iz zaborava. Još žive u meni neke tužne slike iz teškog života bračnog para; a na događaje i rastrojstvo u kom se našla Mary Todd nakon Lincolnovog ubojstva, kada ne želi napustiti Bijelu kuću, kada ju ne mogu otjerati nego smještaju u "neku sobicu", i danas mi suze oči.
Pronašla sam podatak da je Stone knjigu napisao u godini kada sam rođena.
Post je objavljen 01.02.2013. u 22:43 sati.