Marketing
Kako sam samo pretjerala!
U ormaru. U mraku zadnje police. Zadnja polica je ona dolje, što skoro pa dotiče pod. U ormaru na zadnjoj polici ljetna odjeća. Za one tople dane i nadobudne šetnje kad se svađaš s Vjetrom i igraš s Vrućinom i Zalaskom.
Izvučem sinoć haljinu. Do struka uska. Od struka do koljena lepršava. Prava, ljetna. Nema cvjetiće i nije šarena, ali savršeno ide na sandale ili one štikle otvorenog prsta.
Sve sam pripremila. I haljinu i obuću. I zimski miris sam zamijenila onim ljetnim što miriše na sparinu i dobre provode.
I skoro sam se i obukla.
A danas, k'o za vraga, počnu padati one – Čaj to zove – bijele krpe s neba. Na samom početku moje nove i sparne veljače koja je korak od proljeća. Krpe! Bijele! Ogromne. Pahulje se slijepile i srušile na obzor i klupčice.
Samo sam nogom gurnula i haljinu i cipele nazad na dno dna ljeta u zadnju policu i gledala slaže li se uz današnju kombinaciju bolje sivi ili smeđi šal.
Neodlučna kakva jesam, uzela sam crni i navukla kapu preko ušiju. Nećemo tako skoro staviti cvijet u kosu. Ne veljača i ja.
Ali…kovrče i puštena kosa ostaju do daljnjega.
Post je objavljen 01.02.2013. u 19:30 sati.