Marketing
Svećenikova djeca
Jako cijenim Matu Matišića. Nakon ovoga filma ga cijenim još i više. Ovo je još jedan film Vinka Brešana koji se lažno reklama kao komedija. Ovo je čista tragedija s komičnim elementima i jako puno crnog humora. Vrlo dobar film, samo jako težak. Scenarij je jak. Brešan ima jednu kvalitetnu protočnost radnje. Dobar odabir glumaca. Ali nekako mi se čini da je ovo više film Mate Matišića i njegovih vjerskih uvida.
Prvo o glumcima. Krešimir Mikić je redovito dobar. Kamera ga voli, on voli kameru, jednostavno ne može napraviti lošu rolu. Uloga života Jadranke Đokić. Meni je osobno najdraži Dražen Kühn, totalni puknuti PTSP-ovac, ali tako genijalno napisana uloga, tako dobro odglumljena, nije bilo luđega hrvatskog nacionalista na filmskom platnu. Ali njegova fobija spram stranaca je totalno opravdana s obzirom na pakao koji je prošao. Sljedeći tko je apsolutno briljantan je Lazar Ristovski. Nisam ga prepoznao bez brkova. Gledam ga, znam tu facu, ali tek mi je doma došlo, pa to je Lazar Ristovski. Također, uhvaćeni galeb Goran Bogdan je luda rola, dok su jednako dobri Stojan Matavulj i Marinko Prga. Nema loše uloge u filmu, svi su glumci dobri. Brešan zna raditi s glumcima.
Ovo je katolički film. Duboko sam razmišljao koji je još u hrvatskoj kinematografiji katolički film. Ne postoji nijedan. Vrlo vjerojatno niti neće. "Bakonja fra Brne" je film rađen prema djelu Sime Matavulja koji u životu nije vidio katolički samostan već je opisivao stanje u pravoslavnom manastiru. "Gospa" je film u kojem glumi Morgan Fairchild. Uh, što me ta ženska palila u pubertetu. Utjelovljeni seks, da znam da je plastificirana. Dakle nije bilo puno katoličkog. U biti oba filma su propaganda.
Film je jako, jako težak. Mogao ga je napisati samo vjernik. Često sam ovdje pisao o težini vjeri i težini poruke kršćanstva. Zanimljivo je, slične brige muče i Matišića. Glavni lik, Mikićev don Fabijan doživljava jedno specifično obraćenje. Igrajući se boga, sve što može odilazi po zlu. Gotovo jedna starozavjetna perspektiva u kojoj čovjek apsolutno ne može preuzeti na sebe ulogu boga i ne može zamijeniti Boga. To jednostavno ne ide. Nevjerojatna bogobojaznost proizlazi iz filma. Ateisti to neće i ne mogu nažalost prepoznat.
Film je antiklerikalan. Svaki svećenik naći će se uvrijeđenim ovim filmom. Neka. Film je protiv političara. Neka! Film ima i jednu stanovitu antigay crtu i to baš na tragu jedne teme o kojoj sam pisao vezano uz domaće gayeve i pokazuje njihovo licemjerje. Iz filma izvire tuga što ljudi ne žele imati djecu. Ljudi sve rade kako ne bi bilo klinaca. A oni koji ne mogu imati djecu, spremni su daleko ići da bi došli do djeteta. Jedan tužan pogled na Hrvatsku kroz jedno malo napaćeno misto. Matišić i ja slično razmišljamo. Ovo je do zuba naoružano licemjerno mjesto, pomalo ludo. U kojem stradavaju svi, a žene najviše.
Jedan težak, težak, gotovo teološki film na tragu poljske kinematografije.
Kojega bi trebao pogledati svaki vjernik.
Čisto zato da si nikada ne umisli da je bog i da može nadomjestiti živoga Boga.
Čovjek ne može nikog spasiti.
Samo živi Bog spašava.
Pero Panonski
Post je objavljen 01.02.2013. u 15:03 sati.