Zašto hrvatskom pravosuđu nedostaje osjetljiva na nepravednost, stara madam Justicija, teško je odgovoriti u jednoj prosto proširenoj rečenici. Ali ako se kaže krnja rečenica – „Čuček!“, odgovor na pitanje zašto je hrvatsko sudstvo neefikasno postaje preprosto da bi se ga moglo samo tako izgovoriti, bez da se netko povrijedi. A to bi bio grijeh uvrijediti nekog s prostačkom psovkom. Griješiti nije pristojno ni lijepo. O tome više znaju u Rimskoj kuriji, jer dopiru vijesti da se prelati i svita rimokatoličkih svećenika s klobukom na glavi u Rimu muče oko jako mukotrpne dileme – što je grijeh danas. U Rimu, dakle, „božji“ službenici razvrstavaju grijehe po težini, lakoći, kakvoći, visini, obujmu, tvrdoći, mekoći, dometu, učestalosti, smrtnosti, besmrtnosti, vremenitosti, hirovitosti, oprostivosti i neoprostivosti. Oni su za to stručnjaci. Prave se statistike, grafikoni i strategije borbe protiv grijeha. Dakle, ratuje se protiv vraga u čovjeku i oko njega. A to nije nimalo lak posao.
Istodobno hrvatski suci se bave reformom nad reformom. O tome se priča godinama. Sad je konačno reforma u zenitu. Ako to netko ne primiječuje sam si je kriv što nema istančanu osjetljivost na povijesna događanja kao što su novi natpisi sudova od kojih neki samo samo što nisu ukinuti, kupuje se nova informatičku opremu koju jedva da zna tko upaliti, ulaže se u zgrade, tepihe, zahode... provode se edukacije u kojima suci po petnaest puta u par mjeseci prolaze tečaj kako pomiriti nepomirljive stranke i da se na taj način smanji broj zaostalih predmeta. Edukacija je prilično zabavna, jer se simulira mirenje, pa sve sliči na malu srednjovjekovnu kazališnu družinu uz prikaz scene o olujnom moru, na kojem treba stvoriti bonacu. Istodobno neki suci po godinu dana ne izrađuju pismene otpravke svojih odluka, jer što ne stignu, što su zaboravljivi, što nisu motivirani, što im nedostaje inspiracije, što pak znaju da je to ionako nakon proteka vremena tek malovrijedan papir... Naravno, i o tome se prave statistike, crtaju grafikoni, izračunavaju postoci, razvrstavaju predmeti po starosti, dotrajalosti, ustajalosti, hitnosti, važnosti, nevažnosti. A, ni to nije nimalo lak posao.
No, kako vrijeme prolazi ništa više nije kao prije. Tako su u srednjem vijeku, prema stručnjacima iz Rima, grijesi su bili oholost, škrtost, bludnost, zavist, srditost, lijenost i neumjerenost u iću i piću. Sad to više nije moderno, pa kažu mudraci iz Sudišta svete Stolice da se u današnje doba griješi duša i tijelo zagađivanjem okoliša, drogiranje, bogačenjem, izazivanjem siromaštva, manipulacijom s embrijima i DNK i socijalnim nepravdama. No, ne treba paničariti kod toga, jer ne radi se o smrtnim grijesima, nego o društvenim, koji se naravno, uz malo truda mogu oprostiti. Papa Benedikt XVI. baš je ovih dana, kako javljaju povjerljivi izvori, jako žalostan što mu milijunski sljedbenici nisu više osjetljivi na ponašanje kojim vrijeđaju Gospodina Boga. Sram ih bilo! Pa uporno zagađuju okoliš, drogiraju se sve u šesnaest, bogate se na tuđi račun i množe siromašne oko sebe, manipuliraju s embrijima i DNK i rade druge nepodopštine kojima izazivaju razne socijalne nepravde. Ali, nema potrebe za paniku, jer ima Majka Crkva ima rješenja i za to. Iskoristite priliku korištenja čudotvornih sakramenata pomirenja uz dodatak pristojnog skrušenog kajanja. Ako pak je vrag u vama uporan, na ovim hrvatski prostorima kaptol je nedavno popunio radno mjesto egzorcista. Od njega vrag bježi glavom bez obzira čim mu se ukaže njegov lik. To se zove profesionalizam. Stoga ako vas vrag muči u bilo kojem tvrdoglavom obliku, nazovite Egzorcist d.o.o....oni imaju rješenje za vas. Obratite im se s punim povjerenjem. Ako vam nakon pružene usluge istjerivanje đavla, možda nedostaje stan, kod njih ga možete kupiti po tržnim uvjetima s PDV. To što su sagradili sredstvima bez plaćanja PDV, malo važno. I to se zove profesionalizam, koji je dopušten zakon. A Justicija se na ovim prostorima ne stigne baviti trivijalnim pitanjima, je li to moralno i pravedno. Čak što više ona zaobilazi ove prostore u velikom krugu. I kao što vrag bježi kad vidi djelatnika radnog mjesta sistematiziranog kao „diplomirani egzorcist“, tako ona uporno izbjegava hrvatsko pravosuđe. Stručnjaci još nisu istražili uzroke je li to zbog bojazni da ju ne upletu u neku pravosudne aferu ili u fine, nevidljive niti poveznice politike-kriminala i pravosuđa, ili iz nekog drugog neistraženog razloga. Statistički podaci o toj pojavi još se prikupljao, kao što i Rimska kurija nadahnuto statistički obrađuje pojam grijeha modernog doba u refleksiji na Posljednji Sud. Na ovim našim nezamjetnim hrvatskim prostorima krnja rečenica „Čuček!“, osim što tjera na zdravu psovku, tjera i na ozbiljno promišljanje o strepnji od hrvatskog pravosuđa u refleksiji na pitanje sadašnjeg trenutka življenja.
Post je objavljen 01.02.2013. u 11:59 sati.