Dakle, prije neki dan dobio sam poziv koji se ne odbija. Javio mi se stari prijatelj te me pozvao na druženje sa još nekolicinom prijatelja (iz vremena dok su nam se godine pisale sa prvom znamenkom koja još i danas označava najmanju ocjenu u školi). Ne ću vam sad pripovjedati o tome kako smo evocirali uspomene iz daleke prošlosti (naglašavam da smo bili u istom sastavu kao i nekad - bez ljepših polovica) ali vam mogu reći da se nešto i popilo. Onaj što je pio žute sokove sa unaprijed instaliranim mjehurićima je bio vozač. Sve u svemu, kad sam se opraštao sa ekipom (a nije bilo baš rano), pratilo me nekakvo čudno šuštanje. U prvi mah sam pomislio da ovo crno pivo (ne ću reklamirati proizvođača) doista dobro "puca", no što sam bio bliže zgradi (ostavio me "mjehurić" na cesti) šuštanje je bilo jače. Isprekidano. I šuškanje. Ma poznati su mi ovi efekti ... Ostalo mi je još samo nekoliko stuba do prilaza zgradi kad je šuštanje naglo prestalo. Kad sam posljednju stubu ostavio nekoliko metara iza sebe, odjednom buka. Reski zvuk metala na betonu, šuškanje (jakna sa kapuljačom) i odzvanjanje potplata tenisica. Tup udarac o moje desno rame (još bolno) i zvuk tenisica je lagano nestao u daljini. Nekoliko mi je trenutaka trebalo da se priberem. Osvrnuo sam se za nepoznatim vandalom koji se brzo udaljavao. Divljak, promrmljao sam sebi u bradu i zakoračio pred veliki plato (ulaz u zgradu) okružen sa tri strane visokim (svježe obojenim) zidovima. Nogom sam gurnuo nešto (po zvuku - limenka). Odlučim izvaditi mobitel (sreća pa ima onu malu lampicu straga) i rasvjetliti događaj. OMG !!! Zid je ukrašen velikim crvenim slovima! Pisalo je: ZOKY AKO IMAŠ MUDA, DOKAŽI DA NI...! Ma vidi ti mulca! Ugasim svjetlo. Pogledam lijevo i desno...gore...Nisam siguran, ali čini mi se kako je na prvom katu netko pomakao zavjesu (ma ko je normalan budan u ovo doba)...
Konačno jutro. Početak je vikenda. Iako sam zadnji legao, prvi ustajem i stavljam kavu (pravu ...ne one pripravke). Uobičajeno kavu pijem polako dok po internetu istražujem zanimljivosti. Ovog sam puta ispio kavu na brzinu i krenuo po kruh (novine ne kupujem, barem ne ove dnevne) i jogurt. Ispred zgrade naletim na manju skupinu umirovljenika (a koga drugog) u misaonoj pozi (ruke na stražnjici), u polukrugu, okrenuti prema zidu.
Novoustoličeni upravitelj vodio je glavnu riječ. Pokazujući rukom na unakaženi zid govorio je o neodgojenosti, kako toga u njegovo vrijeme nije bilo...ma tko odgaja ovu mladež. Nisam mogao ne primjetiti lagane osmjehe nekih od sudionika mada su svi listom osuđivali prijestupnika (usput dodajući u neprikladan kontekst njegove roditelje). Dodao sam i ja nekoliko prikladnih riječi (izbjegavajući spomenuti roditelje) i uputio se u dućan. Kad sam se vratio, mala skupina se razišla, na vratima zgrade je stajao poziv za sastanak stanara (treba ovo prebojati) a na zidu je još uvijek stajalo, kričavim crvenim slovima: ZOKY AKO IMAŠ MUDA, DOKAŽI DA NISI JUDA. Ma vidi ti mulca.....sram ga bilo.... Žena me dočekala ne vratima sa strogim izrazom na licu. Da gdje sam bio i gdje sam to upropastio novu jaknu nekom crvenom bojom! Ma ne spominji .... bit će ti jasno kad izađeš ... ne spominji nikom...ionako svi plaćaju bojanje...ma objasnit ću ti....Dakle pilo se crno pivo .....
Post je objavljen 01.02.2013. u 09:07 sati.