Zašto nas proklinju svečenici u ime svemogućega?
Zašto se ljudi ničega ne boje kao razbijanja svojih iluzija?
Poduzeti će sve, samo da ne moraju povjerovati u istinu, a što je istina?
Istina je svijetlo, sve je svijetlo...svijetlo je život...
Čovjek se ne bi trebao plašiti hodanja kroz tminu,
iako u tmini postoji mogućnost da se saplete....
uistinu on to mora, jer upravo tamo umiru sve varke.
Svijetlom se treba igrati, oblikovati ga,
jer svijetlo je život a to je radost postojanja...
Kako ljudi mogu to naučiti? - Oni to već rade, ali to neznaju...
Stvorili su obmanu i sad suviše snažno vjeruju u nju...
Tama po istini nema nikakvu moć,
osim one koju joj sami ljudi daju...
Tajna kojom se pobjeđuje zlo....
Ti si zlo... kad se čovjek može s tim suočiti,
sva čudovišta nestaju u magli...
Sva naša čudovišta žive na tamnom mjestu,
gdje svi mi smrtnici taložimo svoje strahove, stid i krivicu.
To je jedan žalosno mali prostor unutar naše psihe,
ali je taman dovoljan za sve to....
i kad je potrebno iz njega iskaču stvari koje šire užas ....
Post je objavljen 31.01.2013. u 20:14 sati.